Ostavivši za sobom pristanište Porozina, put dalje vodi do brda Sis (650 m), najviše tačke ostrva. Skrenuvši ulijevo, možete se spustiti do mjesta Beli – brežuljka obraslog zelenilom i grozdovima kuća. Ispod, litica visoka 130 m, more, lučica, šljunkovita plaža.

Gradić vuče svoje korijene iz prethistorije a na njegovom isturenom sjevernom dijelu, utvrđuje se bedemima. Zbog toga će je Rimljani prozvati Caput insulae (što znači Glava ostrva), pa odatle Caisole.

Toponomastički dualizam na ovim prostorima, u svakom slučaju, znači vrijednost koju valja zaštitit i očuvati. Hrvatski naziv Beli, potječe iz doba Bele IV koji se ovdje sklonio pred najezdom Tatara.

Ulazeći u taj mikrokozmos, stiče se utisak da jedan unutrašnji, skriveni sat stoljećima otkucava ritmove vremena i života. Svjedoci su toga ostaci rimskog i utvrde srednjovjekovnog razdoblja, romaničko-gotičke crkvice, stari balkoni, frizevi i dekoracije, nadgrobne ploče sa glagoljskim natpisima.

Posebno je dojmljiv popločeni prostor na maloj uzvisini, sličan sali okruženoj kamenim sjedalima. To je bilo mjesto susreta naroda, neka vrst agore, preostali trag stare i kratkotrajne demokracije kada je Beli, oko 1000 g, postala nezavisna komuna.

Atrakcije

Bjeloglavi sup

Bjeloglavi sup je ptica grabljivica iz porodice jastrebova. Pripada potporodici strvinara starog svijeta. Ptica ima relativno malu glavu koju u letu drži spuštenu prema dolje, velika krila i kratak rep koji izgleda kao odrezan. Mlade ptice su tamnije od odraslih životinja. Odrasli imaju bijelo paperje na glavi i vratu i bjelkast namreškani “okovratnik”. Bjeloglavi sup je velika ptica s rasponom krila od 2,40 – 2,80 metara.

Očekivani životni vijek bjeloglavog supa iznosi 30 do 40 godina. Spolnu zrelost dostižu u dobi između 5 i 7 godina. Gnijezde se između siječnja i ožujka, a ženka polaže samo jedno jaje između sredine siječnja i kraja veljače. Hrane se isključivo uginulim životinjama, najčešće krupnim sisavcima. Zanimljiva činjenica je da bjeloglavi supovi nikada ne napadaju živi plijen. Tvore labave kolonije i uobičajeno su vjerni svom stalnom staništu. Često lete u jatima od više jedinki.

U Belom se nalazi “Centar za posjetitelje i Oporavilište za bjeloglave supove Beli” u sklopu kojeg je otvoren interpretacijski centar s nekoliko stalnih izložbenih postava, a to su biološka raznolikost cresko – lošinjskog otočja, priče o bjeloglavim supovima pod naslovom „Želite li stvarnost ili mit?“ te povijest i ekološka baština šume Tramuntane. Ujedno provode integralnu zaštitu bjeloglavih supova.

Rimski most

Rimski most, dug 8 metara, koji premošćuje kanjon na ulazu u grad, jedini je u potpunosti sačuvan rimski most na istočnoj obali Jadrana.

Bejski toš

Bejski toš sagrađen krajem XVIII.vijeka. Pučka predaja govori da su se o izgradnji toša dogovorila trojica, od kojih je poznato samo jedno ime – Desantić ili Dessanti. Jedan je dao zemljište, drugi je kupio sprave i sve naprave, a treći je dao novac za gradnju i početak posla.

Toš je djelomično obnovljen 1885. I 1926.g. Bio je u funkciji do prije II.svjetskog rata, kada je nabavljen novi, mnogo suvremeniji, metalni. Neko vrijeme su radila oba, a onda je ovaj kameni definitivno zastario. Bejski toš je bio jedini dostupan javnosti na otocima Cresu i Lošinju.

Šuma Tramuntana

Na Tramuntani postoje brojne spilje i jame. Neke su od njih posebno značajne za biospelološka, paleontološka i prethistorijska proučavanja. U jami Čampari (Banićeva pećina), jedinstvenom speleološkom objektu, kod sela Petrićevi pronađena su četiri kostura smeđog spiljskog medvjeda stara 12.000 godina. To su jedini takvi cjeloviti kosturi u ovom dijelu Europe.

Prva poučna eko-staza na ostrvu Cresu koja vodi područjem Tramuntane, otvorena je 1997. godine. Ima ukupno 20 postaja koje obilježavaju kamene skulpture, a djelo su akademskog kipara Ljube De Karina. Na njima su uklesani stihovi Andra Vida Mihičića, velikog pjesnika, domoljuba i mislioca rođenog u Belom. Na području šume Tramuntane ustanovljena je mreža poučnih eko- staza.

Staze prolaze nekadašnjim putevima što su povezivali sela na području Tramuntane. Uz staze se nalaze i brojni labirinti koji su napravljeni u želji da postanu sredstvom ponovne uspostave komunikacije Čovjeka i Duha Prirode. Brojne lokve na području Tramuntane, u u prošlosti bile bitan činilac u snabdijevanju vodom, te posebice u napajanju stoke.

Područje Tramuntane ističe se kompleksnim vrijednostima zaštićene prirode (specijalni rezervat), arheološkim lokalitetima od prethistorije (Banićeva pećina) do antike i srednjeg vijeka (Beli, Dol), potpuno sačuvanim ruralnim naseobnim cjelinama uz enklave plodnih tala s izvornim oblicima tradicijske arhitekture, brojnim lokvama za rezerve pitke vode te ekološki nenarušenim ambijentom.

Plaže

Plaža Beli

Plaža se nalazi u mjestu Beli, odmah uz lučicu. Lijepo je uređena, a krasi je krupni šljunak i čisto more. Sa jedne strane plaža je u dodiru sa prirodnim stijenama, dok se na drugoj strani nastavlja ozidani dio lučice.

Plaža je zaista posebna i jedna je od ljepših na ostrvu. U moru je ograđeni dio za kupanje, a na plaži se nalaze kabina za presvlačenje. Dostupni su popratni sadržaji u vidu ugostiteljskih objekata, sanitarnog čvora, ronilačke baze, auto-kampa, trgovine, parkirališta uz naplatu, prijevoz do stare jezgre sela, iznajmljivanje kajaka i sup-ova za stand-up paddeling, iznajmljivanje ležaljki i suncobrana te zip-linea. Prigodna je za obitelji s djecom i svima željnim odmora.

Osama se može potražiti na susjednim plažama Tepla i Vodice do kojih vodi staza preko stijena pa se preporuča adekvatna obuća. Susjedne plaže nemaju popratnih sadržaja.