Kaštel Lukšić

Mihovil Rosani je 1482.g, na zapadnom dijelu današnjeg Kaštel Lukšića izgradio svoj kaštel koji je izvrstan primjer gradnje kaštela na morskim hridima.
Oko Rušinca se nalazilo manje selo koje je iz sigurnosnih razloga napušteno. Uz selo se smjestila crkva sv. Ivana.

Nikola i Jerolim Vitturi, trogirski plemići dobili su 1487.g.dozvolu od mletačkog dužda da izgrade dvorac kaštela uz more kako bi zaštitili svoje obitelji i težake iz sela Ostrog na grebenu Balovan.

Dvorac je izgrađen u stilu raskošne renesansne palače i završen je 1564.g. Sastoji se od južne rezidencijalne dvokratne građevine sa balkonom i izlazom na more u slučaju opasnosti. Na sjevernoj strani se nalaze dvije obrambene kule i mašikul i pokretni most kao veza s kopnom. U 18 vi. je pokretni most zamijenjen kamenim na jedan luk. U sredini dvorca nalazi se dvorište s arkadama dok su na I i II. Katu smještene galerije.

Danas se u obnovljenom dvorcu Vitturi nalaze Muzej Grada Kaštela, Turistička zajednica Grada Kaštela te druge kulturne ustanove. Postaje kulturno središte Grada u kojem se održavaju izložbe, koncerti, kazališne predstave i sl.

Oko kaštela je sagrađeno selo s obrambenim zidom. Crkva Gospe od Uznesenja sagrađena je 1530.g. u gotičkom stilu i nalazi se na samom sjevernom rubu starog sela. Nova župna crkva je građena od 1776.g. do 1817.g. u stilu kasnog baroka.

Prava je riznica umjetnina, slika i skulptura. U njoj nalazimo barokno raspelo g. Piazzette (17.stoljeće), oltarnu palu Palme Mlađeg (16.st.) – Bogorodičino Uznesenje, sliku “Bogorodica s djetetom” (15.vi. ) na glavnom oltaru te oltarnu raku sv. Arnira – rad Jurja Dalmatinca iz 15.vi.

U Lukšiću se također nalazi i kaštel Tataglia – Ambrossini kojeg je, za svoje posjete Kaštelima, 1903. godine kupio dr. Henrik Šoulavy iz Praga i u njemu 1909. godine otvorio prvi pansion.

Kaštel Lukšić je poznat po legendi o mladom paru, Miljenku i Dobrili, kaštelanskom Romeu i Juliji čija je ljubav, iako okrunjena brakom, završila tragično.

U neposrednoj blizini dvorca nalazi se park – perivoj Vitturi, klasicističkog tipa iz druge polovice 18. stoljeća. Utemeljio ga je Radoš Micheli Vitturi a 1968. godine je proglašen spomenikom parkovne arhitekture. Uz Gučetićeva u Trstenu, Garanjinova u Trogiru i Borellijeva u Sv. Filipu i Jakovu ovaj park se može pribrojiti rijetkim spomenicima te vrste.

Nedaleko od parka Vitturi nalazi se granični kameni stup koji je u srednjem vijeku označavao granicu između posjeda trogirskih i splitskih vlastelina.

Na grebenu Balavan (259 m) koji se smjestio podno Kozjaka nalazi se crkva sv. Lovre od Ostroga, sela koje je nekada bilo sjedište didića – slobodnih seljaka sa vlastitim posjedima a koje se spominje 1171.g. Naselje je izgrađeno na ostacima ilirske i rimske naseobine.

Na Ilirskoj Gradini (637 m), najvišem vrhu zapadnog dijela Kozjaka sagrađena je crkva sv. Ivana Birnja. Na dan sv. Ivana od Birnja biralo se župana, pa je po tome vjerovatno i crkva dobila ime.