Boćanje je jedan od najpopularnijih sportova u Ugljanu. Svaki zaseok ima svoje boćalište (zog) na kojem igraju i žene i muškarci. Ništa drugačije nije ni u zaseoku Varoš gdje se u centru, na malom „trgu“ nalazi boćalište na kojem se muška i ženska ekipa Varoši priprema za tradicionalni turnir u boćanju „ŠUG KUP“.

U Varošu se nalazi crkva Sv. Hipolita i Kasijana sagrađena u 11. ili 13. vijeku koja se u dokumentima prvi puta spominje 1374. godine. U prošlosti tamo su se pokapale nekrštene preminule osobe.

Kukljica

Kukljica je slikovito turističko i ribarsko mjesto, smješteno na krajnjem jugoistoku ostrva Ugljana na kojeg se nadovezuje susjedno ostrvo Pašman.

Kukljica je destinacija za ribolov, a u posljednje vrijeme je postala omiljena turistička destinacija, posebno za nautičare i izletnike, ali i za porodice s djecom, kao i mlađe i starije goste.

Raznolikost turističke ponude, ljepote krajolika koje odlikuju guste borove šume, pješčane i stjenovite plaže na obalama kristalno bistrog mora, opremljena luka u zaštićenoj prirodnoj uvali, pružaju mogućnosti za idealan odmor.

Kukljica se često naziva i "vratima za Park prirode Telašćica i NP Kornati" budući je smještena blizu prolaza Ždrelac.

Generacijama je vezana uz more, pomorstvo i ribarstvo, omiljeno je odredište mnogobrojnih turista, nautičara i izletnika,te porodice s djecom, mlađih i starijih gostiju.

Šetnja obalom pravi je užitak za svakog gosta, kao i lagana šetnja do privlačnih pješčanih plaža u sjeni stoljetnih borova. Plaže Sabuša, Kostanj i Jelenica nalaze se s obje strane ostrva.

Općina Kukljica sa pripadajuća četiri ostrvceta Bisage, Golac, Mišnjak i Karantunić smještena je na krajnjem jugoistočnom dijelu ostrva Ugljana. Sa sjeverne strane omeđena je morem Zadarskog kanala koji je dijeli od 5km zračne linije udaljenog Sukošana ( 9,5km od grada Zadra ), a na jugu morem Srednjeg kanala koji je dijeli od 5km udaljenih jugoistočnih obala ostrva Iža.

Na jugoistoku tjesnac Ždrelac dijeli je, ali mostom preko njega i spaja sa susjednim ostrvom Pašmanom.

Uvale: Otrić, Kostanj, Gnojišća, Kukljica, Ždrelašćica, Kunčabok, Vela i Mala Sabuša, Jelenica, Bačina Draga, Maževica i Mala Lamjana.

Rtovi: Zaglav (Zelena Punta), rt Glavica, Suhi rt, Karantun i Loparić.

Vrhovi: Straža (152m), Veli vrh (123m), Strženjak (109m) i ostali čija visina ne prelazi 100m, do najnižeg Žan vrha (13m), odnosno među malim ostrvima, na ostrvcetu Karantuniću koji je visok 18m.

Zahvaljujući izuzetno dobroj saobraćajnoj povezanosti sa kopnom, blagoj mediteranskoj klimi, bistrini i čistoći mora, blizini historijskog grada Zadra, nacionalnih parkova i parkova prirode kao i brojnim kulturnim dogđanjima Kukljica zauzima važno mjesto među otočnim destinacijama zadarske regije.

Od Kukljice vode staze kojima se u 10 minuta hoda dolazi južnu stranu otrva do plaža Sabuša i Jelenica.

Preko

Preko se nalazi u središnjem dijelu ostrva Ugljana, te je ostrvska trajektna luka. U starom dijelu mjesta može se vidjeti dalmatinska arhitektura. Stanovnici se uglavnom bave poljoprivredom, ribarstvom i turizmom. Samo 80 m od mjesta nalazi se idilično ostrvo Galevac sa franjevačkim samostanom do kojeg se sa plaže u Preku može doplivati bez većih napora.

U Preku se nalazi sva osnovna turistička ponuda: od restorana i barova, do trgovina, banke, benzinske pumpe, pa se u neku ruku može smatrati mirnijim predgrađem Zadra. Gosti za vrijeme odmora mogu boraviti u Preku u privatnim apartmanima i kućama.

Najveća pješčana plaža Jaz u Preku ima ekološku Plavu zastavu - simbol čistoga mora, i jedno je od omiljenijih mjesta za kupanje. Na drugoj, istočnoj strani Preka, blizu trajektnog pristaništa, nalazi se romanička crkvica sv. Ivana iz 11. vijeka, a u središtu mjesta ranokršćanska crkva Gospe od Ružarija.

Poljana (Preko)

Poljana sa 294 stanovnika slikovito je malo mjesto u uvali koju omeđuju s jedne strane slikovito poluostrvo sv. Petra s istoimenom romaničkom crkvicom iz 13. vijeka te nizovi kuća s druge strane, okruženi lijepo uređenim vrtovima. Nova crkva iz 1999. godine posvećena je Kraljici Mira.

Poljana se nadovezuje na Preko te se nalazi jugoistočno od mjesta Sutomišćice. Gospodarska su osnova poljodjelstvo, povrtlarstvo i maslinarstvo.

U Poljani su stara škola, dva restorana, jedan dućan, dječje i sportsko igralište.

Mnoštvo bunara i izvora vode te velik broj sunčanih sati razlog su da ovdje ljeti i zimi uspijevaju brojne vrste povrća i voća.

Sa 336 stanovnika Sutomišćica je smještena u velikoj zaštićenoj uvali koja je utočište za nautičare (Olive Island Marina jedna je od najboljih marina na Jadranu). U mjestu je barokni ljetnikovac zadarske plemićke obitelji Lantana iz 17. vijeka, crkva sv . Grgura iz 14. vijeka te ranokršćanska crkva sv. Eufemije, koja je ujedno i zaštitnica mjesta.

Profesionalno uređeno nogometno igralište u središtu Sutomišćice uz more ponos je otočnog nogometnog kluba Sv. Mihovil. Jugozapadno od naselja nalazi se brdo Vela glava (238 m), odakle se pruža izvanredno lijep pogled na zadarski arhipelag i Ravne kotare.

Sutomišćica je na regionalnoj prometnici koja prolazi duž ostrva. Ljetnikovac Lantana s prostranim parkom i kapelom ima sva obilježja barokne mletačke gradnje. U njemu se obavljala primopredaja dužnosti talijanskih namjesnika za Dalmaciju i Albaniju.

Kali (Preko)

Kali je mjesto ribara i jedna od najznačajnijih ribarskih flota. Postoje dvije luke pune ribarskih brodova. Mjesto Kali proteže se cijelom širinom ostrva pa se stari dio mjesta nalazi na zadarskom kanalu sa pogledom na Zadar, dok je noviji dio izgrađen prema uvali Lamjana na jugozapadu sa pogledom na Dugi Otok i Kornate.

Stara jezgra mjesta s uskim uličicama i kamenim kućama u dalmatinskom stilu smještena je na brežuljku odakle se pruža prekrasan pogled na okolinu, a sve nadvisuje zvonik barokne crkve Sv. Lovre zaštitnika Kali.

Lukoran (Preko)

Lukoran ima 503 stanovnika i tri zaseoka: na obali Mali Lukoran, a u unutrašnjosti ostrva Turkiju i Korčulaniće. Slikovito turističko mjesto puno je skrivenih uvala, a turističkoj popularnosti mjesta doprinosi i veliki kamp.

Prema predaji, u Malom Lukoranu jedan od najvećih pjesnika hrvatskoga romantizma Petar Preradović, očaran izlaskom Sunca na ostrvu, ispjevao je poznatu hrvatsku budnicu „Zora puca, bit će dana“. Plaže su okružene stoljetnom borovom šumom, a gospodarska su osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, ribarstvo i turizam. Lukoran se spominje 1075. godine kao posjed zadarskih benediktinaca.

Crkva sv. Lovre s romaničkim obilježjima podignuta je 1877. godine, a preuzela je istog titulara napuštene crkve na groblju. Nova crkva podignuta je iz temelja, pa u njoj nema tragova ranijih razdoblja, jedino su oltari prenijeti iz stare crkve.

Ispod Zmorašnjeg Lukorana (na glavnoj otočnoj cesti) ostaci su gotičke crkvice i zgrade; prema predaji, sagradili su ih egipatski monasi u 14. vijeku. Brdo Šćah iznad Turkije i Korčulanića najviši je vrh ostrva Ugljana - 288 m. Nalazi se sjeverozapadno od istaknutog otočnog vrha sv. Mihovila. Vrh je označen kupom kamenja s križem te natpisom imena vrha.

Samostan sv. Pavla Pustinjaka smjestio se na otočiću Galevcu (Školjiću), udaljenom od Preka osamdesetak metara. Mještani Preka, redovnici i svi otočani Galevac nazivaju Školjić. Prema mišljenju nekih povjesničara, ostrvo su najprije nastanjivali redovnici pavlini, čijem je zaštitniku sv. Pavlu Pustinjaku posvećena samostanska crkva.

Franjevci trećoredci na Školjiću su od 1446. godine. Taj otočić dobili su od zadarskog plemića Milanje, a posjed im je 1454. godine potvrdio papa Nikola V. Crkva je popravljana 1516. i 1564. godine, a posvetio ju je 1596. godine ninski biskup Horacije Bellotti, o čemu svjedoči latinski natpis nad ulazom u crkvu.

Samostan je u prošlosti nekoliko puta bio pretvoren u lazaret, pa su se redovnici, pod cijenu vlastita života, brinuli za oboljele od kuge.

U samostanu je u prvoj polovini 20. vijeka djelovala gimnazija s pravom javnosti, u kojoj su se školovali mnogi redovnici, ali i hrvatski intelektualci različitih zvanja i zanimanja. Na Školjiću je bio i redovnički novicijat provincije.

Prvi redovnik, fra Vid, započeo je gradnju samostana, a već 1492. godine ugostio je sabor svih trećoredaca glagoljaša na kojemu su donijeli pravila za svakodnevni život pisana glagoljicom. Danas se taj vrijedan spomenik hrvatske kulture, pismenosti i redovničkog prava čuva u Arhivu provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zagrebu. Na otočiću je početkom 20. vijeka osnovana fratarska, trećoredska gimnazija. Ta je gimnazija kasnije dobila i pravo javnosti jer je nakon pada Zadra pod Italiju iza Prvoga svjetskog rata to bila jedina hrvatska gimnazija između Senja i Šibenika, a osim sjemeništaraca, pohađali su je i „vanjski“ đaci.

Od 1930. do 1945. godine u samostanu je djelovala tiskara Jadran. Osim redovničkih i vjerskih knjiga, tiskala je i druge knjige potrebne ovom području. Kompleks samostana sadržava: crkvu sv. Pavla Pustinjaka, sakristiju, biblioteku, refektorij, klaustar, izložbenu dvoranu u kojoj se nalazi posebno vrijedna slika "Molitva na Maslinskoj gori" iz 17./18. vijeka, groblje, vrt te sanitarije za posjetitelje. Pokraj samostana pokopan je hrvatski povjesničar i domoljub, rođeni Prečanin, Ivo Mašina, te mnogi drugi, posebice talijanski liječnici koji su radili u Zadru u to doba.

Među ostalim, na otočiću se nalazi i spomenik poginulim praljama iz Preka, lavandijerama, koje su stradale u prevrtanju gajete kojom su prevozile čisto rublje u Zadar. Tragedija se dogodila 2. studenoga 1891. nedaleko od otočića.

Pošumljavanje otočića započelo je u 19. vijeku, a danas ga krasi bogata i gusta, uglavnom borova šuma. Galevac je oaza mira i ljepote koji sa svojim prirodnim plažama nudi savršen odmor. Omiljeno je mjesto brojnih turista. U franjevačkom samostanu žive tri fratra, a svake nedjelje ujutro služi se misa. U sezoni, turisti mogu posjetiti samostanski muzej.

Ošljak je najmanje nastanjeno ostrvo u Hrvatskoj za koji se vjeruje da je bio naseljen još iz vremena antike. Prostire se na 0,39 kvadratnih kilometara u Zadarskom kanalu - otprilike pola nautičke milje je udaljen od mjesta Preko na ostrvu Ugljanu.

Lokalno stanovništvo ostrvo naziva i Lazaret. Ime je dobio jer je u 17. vijeku služio kao bolnica (lazaret) za izolaciju oboljelima od gube i kuge za cijelo zadarsko područje.

Danas je on idilično mjesto za život i odmor ispunjen prekrasnom prirodom i tradicionalnim kućama mediteranske arhitekture – otprilike njih 60-ak.

Jedna od posebnosti ostrva jest što većina stanovništva nosi isto prezime - Valčić, koji su na Ošljak došli s Cresa, a danas žive i na drugim mjestima.

"U današnje vrijeme ostrva su postali sve atraktivnija za cjelogodišnji život pa se na Ošljaku nađe i poneko prezime koje nije Valčić. Osobe koje kupe kuću na ostrvu jako se dobro uklope među malobrojno lokalno stanovništvo i vole i poštuju ostrvo", rekli su iz Turističke zajednice općine Preko.

Većinom ostrva dominira prekrasna park-šuma s gustom vegetacijom borova, čempresa i hrastova crnike uz nezaobilazna maslinova stabla i mediteransku makiju. U hladovini borova smještene su male pitoreskne uvale čistoga mora koje su savršene za ljetno osvježenje od visokih temperatura.

Čarobna park-šuma mjesto je i na kojem možete vidjeti nekoliko ugroženih i strogo zaštićenih vrsta ptica od ševe krunice (Lullula arborea) i primorske trepteljke (Anthus campestris) preko surog orla (Aquila chrysaetos) i morskog vranca (Phalacrocorax aristotelis) do zmijara (Circaetus gallicus) i dugoljune čigre (Thalasseus sandvicensis).

Šta vidjeti?

Istražite ribarsku lučicu, posjetite crkvicu sv. Marije iz 6. vijeka i ruševine mlina-vjetrenjače iz 16. vijeka te ruševine ljetnikovca porodice Calogera. Tu je i stari dio naselja s desetak kuća – seoska cjelina Valčić – koji je nastao u 17. i 18. vijeku. Na otoku se može vidjeti i bunker iz vremena drugog svjetskog rata.

Stara škola na ostrvu ne radi već desetljećima jer nije imala dovoljna broj učenika za odvijanje redovne nastave. U međuvremenu je obnovljena i služi ostrvljanima kao dom kulture i zabave.

"Ostrvljani s ponosom ističu i 'stonovac' (vodopad) koji je nastao za vrijeme talijanske okupacije Ošljaka u Drugom svjetskom ratu. Talijani su napravili to veliko vodosabiralište i gusternu i tako cjelokupno stanovništvo ostrva opskrbili vodom. Voda se uzimala iz male špinice (slavine) koja i danas radi", kažu u Turističkoj zajednici općine Preko.

Šta raditi?

Automobilski saobraćaj na ostrvu je zabranjen pa se tu najlakše kretati biciklom ili pješice.

"Pješačka staza na ostrvuu duga je dva kilometra, prolazi uz svjetionik i ostatke vjetrenjača, a možete se popeti i na vrh ostrva koji se izdiže na 90 metara, a s kojeg se pruža nezaboravan vidik," savjetuju u Turističkoj zajednici ppćine Preko.

Istražite ostrvo i njegove prirodne ljepote. Ošljak pruža velike mogućnosti za ribolov i ronjenje.

"Postavljen je i prvi umjetni riblji greben u Hrvatskoj u blizini obale Ošljaka radi očuvanja podmorskog života te s ciljem širenja aktivnosti vezanih za podmorje".

Kako doći?

Do Ošljaka se može doći trajektom. Svaki dan trajekt pristaje na Ošljak u dva navrata, a postoje i dvije povratne linije za Zadar, odnosno Preko.

"Ukoliko neko ima vlastiti brod, na ostrvo može i u vlastitom aranžmanu. U ljetnim mjesecima izletnicima brodom Ošljak je omiljena destinacija," kažu nam u TZ općine Preko.

Imajte na umu

Na ostrvu nema niti jedne trgovine - čak ni preko ljeta. Ostrvljani i njihovi gosti nabavljaju namirnice u obližnjem mjestu Preko na Ugljanu ili u Zadru. Također, ljeti na ostrvu radi samo jedan ugostiteljski objekt.

Gdje odsjesti?

Turistima je na raspolaganju jedna kuća za odmor i osam apartmana. No ako želite ovdje spavati, smještaj treba bukirati prije službenog početka ljetne sezone.