Kad je riječ o hrani, prilikom odlaska u druge zemlje vječno smo rastrgani između novih okusa i onih starih kojima se žudimo vratiti. Jedno od omiljenih jela u BiH svakako je pita, a iako je van granica iste teško naći onu koja će zadovoljiti naše nepce, čini se da smo ovoga puta uspjeli.
Mnogi su saglasni kako se niti jedna pita ne može porediti sa onom koja zamiriše iz nanine tepsije. No, iako je danas ovaj specijalitet široko rasprostranjen po Bosni i Hercegovini, u drugim ga je zemljama teško naći.
Ovoga puta pošlo nam je za rukom. Probali smo pitu ispod sača u Zagrebu koju vlasnici prave po sarajevskoj recepturi, a evo i zašto joj dajemo čistu desetku.
Svjetsko, a napokon i naše
Unatoč tome što Zagreb ima raznovrsnu ponudu svjetske kuhinje, sve do otvorenja ovog kioska, vlasnici tvrde u ponudi nije bilo originalne pite ispod sača. Ideje da Zagrepčanima ponude okus zbog kojeg jedva čekaju doći u našu zemlju, dosjetili su se Sarajka Selma i njen suprug Alvedin Huzejrović koji dolazi iz Siska.
“Godinu dana smo živjeli na relaciji Sarajevo-Zagreb, a onda smo se odlučili preseliti u Zagreb. Zatim je počela pandemija, a potom i prvi od dva velika potresa i naš profesionalni život se znatno usporio, tako da smo imali dovoljno slobodnog vremena za realizaciju ideje koju je suprug imao već dugo”, rekla ja Selma za Klix.ba.
Tako je lani, u julu, na zagrebačkoj tržnici Utrina u Novom Zagrebu osvanuo Pita Cut.
“Kako smo obaviješteni, trenutno smo najzapadnija tačka u Evropi u kojoj se prave pite ispod sača i jedini u Hrvatskoj. No, kako ljubav prema dobroj piti ne poznaje granice, naši gosti su i brojni Slovenci, Austrijanci i ostali koji pri posjeti Zagrebu ne propuste tu doći”, ispričala nam je Selma.
Osim što smo probali pitu pred kojom se ne bi postidjeli ni da je smjeste u srce Baščaršije, zavirlii smo i u kuhinju gdje se razvlači tijesto.
Kako Selma tvrdi, recept je poznat svakoj domaćici.
“Receptura za tijesto nije nikakva tajna, da se pravi od brašna, soli i vode, te da će ukus pite biti bolji što su kvalitetniji sastojci koje koristimo za filove. No najveća tajna dobre pite je umijeće razvijanja jufke. Jufka mora biti jako tanka i mora se motati na poseban, sarajevski način, jer u tome je ključna razlika u odnosu na pite koje se prave u drugim krajevima”, objasnila je.
“Dodamo li tome i tradicionalni način pečenja ispod sača, što podrazumijeva mnogo manje masnoće od pečenja u rerni, i naravno poseban šmek koji ima hrana pečena ispod sača, onda imamo recept za pravu sarajevsku pitu ispod sača”, napomenula je Selma, a da je rekla istinu uvjerili smo se nakon što smo probali burek koji, što je mnogim pravim pitoljupcima bitno, niti malo nije bio masan.
Kako kaže, najtraženija pita svakako je burek, a potom buredžici iza kojih slijede sirnica, krompiruša, zeljanica i tikvenica. Osim pita, tu se mogu naći i neke od naših tradicionalnih slastica poput tufahije, baklave i trileće.
Cijene pita kreću se od 16-23KM po kilogramu, pri čemu su najskuplji buredžici, a najjeftinija krompiruša, a u pripremi svega pomaže im tim od 12 ljudi.
“Kada smo počeli imali smo 5 zaposlenih, danas nas je 12 i imamo zaista sreću da smo okupili sjajan tim vrhunskih profesionalaca s kojima radimo od početka. Dnevno znamo napraviti i do hiljadu jufki, tako da cijeli lanac proizvodnje podrazumijeva osobe koje pripremaju tijesto, osobe koje pripremaju filove, pita majstore, peka majstore, prodavače, slastičare…”, kaže.
Iako je poznato da ljudi diljem Balkana vole dobru pitu, Selma je, kaže, očekivala veliki interes, no ni blizu onoga što ih je snašlo.
“Očekivali smo veliki interes, međutim nismo mogli ni zamisliti da će ljudi biti spremi čekati u redovima na +40, odlično se zabavljati, prepričavati anegdote sa putovanja po BiH i Sarajevu, od radnih akcija preko Olimpijade do danas. Jedna gospođa je došla sa cekerom kupljenim pri posjeti Sarajevu sa slikom Vučka, neki bi pokazivali bosanskohercegovačke lične karte, a bilo je i suza kada nam se gosti vrate i kažu da ih je pita podsjetila na djetinstvo kada su posjećivali bake u Bosni koje su pravile takve pite”, prepričala je ona.
Selmina i Alvedinova pita destinacija je i za poznate ličnosti.
“Naši stalni kupci su brojne poznate ličnosti iz svih sfera društvenog života, od poznatih glumaca, muzičara, sportista, ljudi iz medija, političara, vjerskih službenika. Svima je zajedničko da vole dobru pitu ispod sača i da se kod nas osjećaju kao u Sarajevu, za koje ih uvijek vežu lijepe uspomene”, rekla je Selma koja sa suprugom planira otvoriti još jedan objekat u Zagrebu.
Za kraj, Selmi smo morali postaviti i pitanje od kojih se mnogim Bosancima diže kosa na glavi, a ono je glasilo – ima li onih koji u njenom objektu traže “burek sa sirom”?
“Bilo je tih situacija, ali i Zagrepčani znaju da je pita ćejf, merak, gastronomski užitak i mnogo više od suhoparnih definicija, tako da bi se na kraju uvijek dobro nasmijali”, odgovorila je Selma.
Nakon posjete ovom kiosku, čak i kilometrima daleko od kuće, izašli smo nasmijanog lica i punog stomaka. Stoga, ako vas put odnese u Zagreb, a dali bi sve za zalogaj prave pite, sada znate i gdje ćete svratiti, a sigurni smo i da ćete uzeti više od zalogaja.
Preuzeto:Klix
Morate biti prijavljeni za objavljivanje komentara.