Imbis “Sarajevo” je u berlinskoj četvrti za vreme proteklih praznika jedva savladao sve narudžbe.
Hajrudin Jusufi nadgleda rad radnika u svom malom imbis-restoranu, ali u zadnje vreme je svaka ruka, pa i šefova, posebno dragocjena.
Red je podugačak, a i telefon neprestano zvoni. Ljubitelji bosanske i balkanske kuhinje dolaze iz cijelog grada da pokupe naručene pite, ćevape, pljeskavice, baklave.
“Sasvim slučajno sam pročitao članak u novini Berliner cajtung, u kojem su jako hvalili jelo u ovom restoranu i od tada redovno dolazim, uvijek kad imam želju da jedem nešto autentično. Mnogo više volim bosanske ćevape od turskog ili arapskog kebaba”, priča jedan od Nijemaca i žali što ne može da naruči pivo ili šljivovicu.
U “Sarajevu” se naime alkohol ne prodaje. 54-godišnji Hajrudin Jusufi je rođeni Sarajlija.
Do rata je živio u gradu i radio u buregdžinici “Sač” na Baščaršiji, koja je pripadala njegovom, kako kaže, rahmetli-ocu koji je bio porijeklom iz Makedonije.
S njegovom majkom Bosankom, rođenom u Janji pored Bijeljine, osnovao je porodicu i dobio djecu. Početkom rata u BiH, otac je odlučio da se vrati u Makedoniju.
Na Ohridskom jezeru otvara buregdžinicu po uzoru na sarajevsku.
Hajrudin, koji je prva iskustva u gastronomiji sakupljao u “Saču” na Baščaršiji, radi kod oca i u Ohridu.
Godine 2015.odlučuje sreću da potraži na Zapadu i dolazi u Berlin.
“Radio sam prvo po hrvatskim i italijanskim restoranima, znam da kuham, no shvatio sam da ipak najbolje znam kako se prave pite i ćevapi. Ovdje, osim toga, ima jako puno italijanskih i hrvatskih restorana, a bosanskih tek nekoliko. Za vrijeme korone sam uz to, ostao bez posla i pre nešto više od godinu dana sam se odlučio na rizik i otvorio svoj restoran. Rizik se isplatio, evo me sad, skoro da ne mogu da se odbranim od mušterija”, priča.
Izvor:Vecernji.hr
Morate biti prijavljeni za objavljivanje komentara.