Glagoljica – senjska tiskara

Senj je između ostalog poznat i kao glagoljaški grad. Senjska ploča, pronađena na stubištu tvrđave Nehaj prilikom radova na obnovi, svjedoći da je glagoljica već u 11. st jednako prošireno pismo kao i na susjednom Krku.

Ona je jedan od najstarijih hrvatskih glagoljskih spomenika nastala gotovo istodobno kad i Bašćanska ploča. Nije sačuvana u cijelosti već su pronađeni samo ulomci sa isklesanim biljnim ornamentima i glagoljskim slovima. Sačuvani ulomci danas se čuvaju u Gradskom muzeju Senj.

Nakon Senjske ploče dugo nema nikakvih pisanih tragova o upotrebi glagoljice, sve do pisma pape Inocenta iz 1248. senjskom biskupu Filipu u kojem mu daje dopuštenje da vrši bogoslužje na staroslavenskom jeziku, a kao pismo koristi glagoljicu. Važnost ovog pisma je u tome da po prvi put jedan katolički biskup dobiva dopuštenje da služi misu na nelatinskom jeziku. Ovim je pismom postavljen temelj za ulazno razdoblje hrvatske glagoljske kulture u XIV. i XV. st. Pismo se danas čuva u Tajnom Vatikanskom arhivu.

Iz XIV. i XV. st. sačuvan je najveći broj napisa i dokumenata pisan glagoljicom kao što su Statut senjskog kaptola iz 1340.g. kao tzv. Lobkowitzov glagoljski psaltir, knjiga psalama namijenjena laicima. Glagoljica dobiva novi uspon nakon što je hrvatsko-ugarski kralj Žigmund 1392.g. dao senjskom kaptolu pravo pečata. Nakon dobivene povlastice Kaptol je počeo izdavati glagoljske i latinske isprave, prevoditi ih s jednog jezika na drugi, a uspostavio je i suradnju s gradskim notarom. Iz bogate glagoljske građe pravnog značaja ostala je sačuvana samo kaptolska “Kvaderna” i oporuka Tome Partinića iz 1445.g.

Osim Senjske ploče u Senju je pronađeno još 10 glagoljskih natpisa:

Natpis na kamenoj ploči iz crkve sv. Martina, te Drugi natpis iz crkve sv. Martina koji se čuvaju u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, Natpis na vratima kuće u Ulici Gorica, Natpis na nadvratniku kuće u Ulici široka kuntrada, Natpis fra Šimuna Mečarića, dva ulomka s nadvratnika ili gornjeg praga nekog prozora, natpis na nadgrobnoj ploči pronađeni u tvrđavi Nehaj, a danas se čuvaju u Gradskom muzeju Senj, Natpis na nadvratniku stare, danas srušene kuće Gradišer, Natpis na porušenoj crkvi sv. Jurja te Natpis sa pročelja senjske katedrale.

SENJSKA GLAGOLJSKA TISKARA

Samo pedesetak godina nakon izuma tiskarskog stroja u Senju se pojavila skupina ljudi koja je shvatila važnost ovog izuma. Jedan od njih bio je i Blaž Baromić, jedna od najvažnijih osoba hrvatske kulturne povijesti. On je 1493. u Veneciji tiskao brevijar koji nosi njegovo ime. Sačuvano je pet primjeraka njegova brevijara: dva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, te po jedan primjerak u Državnoj knjižnici u Münchenu, knjižnici Parma u Schwarzau (Austria) te u Sibiu (Rumunjska). Nakon tiskanja brevijara Baromić se vratio u Senj te već slijedeće godine nabavio sve potrebne strojeve za ustrojstvo tiskare. 7. kolovoza 1494. tiskano je prvo i najvrjednije djelo Senjske tiskare Misal. Misal je knjiga u kojoj su skupljeni svi tekstovi što se upotrebljavaju kod mise za cijelu liturgijsku godinu. Jezik misala je hrvatsko-crkvenoslavenski. Sačuvna su tri poznata primjerka: u Budimpešti, Petersburgu i Cresu.

Osim misala u Senjskoj glagoljskoj tiskari tiskano je još šest knjižica:
Spovid općena (1496.), Naručnik Plebanušev (1507.), Transit Sv. Jerolima (1508.), Korizmenjak (1508.), Mirakuli slavne Deve Marie (1507./1508.), Meštrija od doba umrtija s ritualom (1507./1508.)

Gradski muzej Senj,
Milana Ogrizovića 5, 53270 Senj
Telefon +385 53 881 141