Hamam muzej

Hamam muzej sagrađen je sa 16 na 17 vijek. Nalazi se u jedinom očuvanom muzeju u Mostaru. Sagrađen je u klasičnom osmanskom stilu. Ovo je mjesto za odmor, masažu, njegu i opuštanje lica i tijela ali i uma. Hamam posjećuje veliki broj žena ali i muškaraca u želji za fizičkim i psihičkim opuštanjem. Hamam ili kupatilo krajem 2015 godine je zvanično postao muzej.

Hamam muzej u Mostaru je autentični spomenik kulture, koji posjetioca vraća u daleku historiju i priča najljepše priče o nekadašnjem načinu života.

Građen je u klasičnom otomanskom stilu, skromne vanjštine zbog ekonomičnosti, a pored gradskog trga, džamije ili javne kuhinje zbog praktičnosti.

Hamam je posjećivan od strane žena kao i muškaraca bez obzira na vjersku pripadnost… Tokom boravka u “Muzeju hamam” posjetilac doživljava istinitu historijsku sliku uz priču o običajima – iako je tačnije reći obredima – vezanim za čistoću, masažu, njegu i opuštanje tijela a ujedno i uma.

Odlazak u hamam bio je širom Bosne i Hercegovine tradicija. I muškarci i žene posjećivali su ga radi relaksacije i druženja, a narodna medicina je hamam uvažavala kao mjesto lijeka raznim bolestima.

Zagrijane i uparene prostorije obložene mramorom korištene su za opuštanje, ali i otvaranje pora na koži, za efikasnije i jednostavnije čišćenje. Osim toga para, ponekad aromatizirana mirisnim travama, imala je i ljekovita svojstva. Smatralo se da podjednako uspješno liječi i opušta i tijelo i dušu.

U hamamima su korištene tradicionalne drvene nanule, pogodne za skliske mramorne podove. Tradicionalno su se koristili i tanki, pamučni peškiri, najčešće kariranog uzorka, a takvi peškiri omotavani su oko intimnih dijelova tijela.

Kupolasti svodovi hamama, pa tako i mostarskog, najčešće su imali okrugle ili zvjezdaste otvore – neke otvorene za ventilaciju, a neke zatvorene staklom ili kristalom za potpun ugođaj: ugođaj zvjezdanog neba.

Teško bi bilo zamisliti hamam bez sapuna. Pravljeni su isključivo od prirodnih sastojaka, maslinovog ulja ili mliječnih masnoća, uz dodatak esencija aromatičnog bilja, često lavande. Često su pravljeni, baš kako je to prikazano i u Hamam muzeju u Mostaru, u većoj količini, u obliku kruga, poput sira.

Budući da je u hamamima uvijek bilo toplo i vlažno, za sapune su, kako se ne bi otopili, pravljene posude, najčešće od srebra. Njihovu ljepotu i vrijednost uvećavao je rad majstora, jedinstvene ukrasne gravure.

Neizostavan dio hamama ali i većine domova tog doba bili su ibrik i lavor. Najčešće su korišteni za pranje ruku. U Mostaru, čini se, ibrik ima posebnu vrijednost, jer je bio u rukama lijepe Emine, kako je to ovjekovječio i opjevao Aleksa Šantić.

Nakon parenja, kojim se koža pripremala za piling, te nakon pilinga na red je obično dolazilo vrlo ugodno i nježno pranje pjenom. Za pripremu pjene korištena su kazančad, također ukrašena tradicionalnim, umjetničkim gravurama.

Za gospodu je hamamima na raspolaganju bio i pribor za brijanje, od četke i posude za pjenu za brijanje, do britve i oštrača.

Hamami su svojevremeno imali i ulogu današnjih frizerskih salona, pa su damama na raspolaganju, za uljepšavanje kose, bili različiti češljevi, ogledala, ukosnice…

Nakon opuštanja u parnim kupatilima hamama, druženje se nastavljalo u odajama hamama u kojima se služila kafa ili čaj, a nerijetko i sofra, često s bogatom ponudom voća.

Iako hamam u Mostaru danas služi kao muzej, ipak nudi sitnice poput sapuna, nanula, tankih pamučnih peškira ili mirisnih ulja, za bar djelimičan hamamski ugođaj u vlastitom domu.

Radno vrijeme: 10-18h od utorak-nedjelja

Adresa:                Ul.Rade Bitange bb, 88000 Mostar