Krapanj

Ostrvo Krapanj najniži je i najmanji naseljeni otok na Jadranu. Najviša mu nadmorska visina ne prelazi 1,25 m. Udaljen je od kopna svega 300 m. Šezdesetih godina prošlog stoljeća s više od 1500 stanovnika bio je najgušće naseljeni otok na Jadranu.

Krapanj je manji od pola četvornoga kilometra. Danas na Krapnju živi oko 200 stanovnika. Krapanj je otok stoljetne tradicije ronilaštva, spužvarstva i ribarstva.

Krapanj, tj. njegovo središte čini naselje od uglavnom kamenih kuća, koje tvore splet uskih kamenih uličica, karakteristično za dalmatinsko podneblje. Iz te se mreže izdvaja stoljetna borova šuma i samostan Sv.Križa, u čijem muzeju se čuvaju brojni eksponati koji svjedoče o životu Krapnja u prošlim vremenima.

Otok Krapanj pripadao je šibenskom Kaptolu, koji ga je 1436. prodao Tomi Juriću, šibenskom plemiću, potomku bribirskih Šubića. Iste godine vlasnik otoka Toma Jurić počinje graditi kapelu nakon odobrenja pape Eugena IV.. U svojoj oporuci Toma Jurić određuje da Krapanj pripadne franjevcima. Samostan na Krapnju građen je usporedno s crkvom od 1446., a 1626. Godine (Crkva je posvećena 5.5.1523.) Samostan je nadograđen i izgrađen je zdenac u stilu kasne renesanse.

Samostan je građen za potrebe Bosanske vikarije. U samostanskoj blagovaonici nalazi se slika Posljedna večera slikara Francesca Santacrocea (1511.-1584. g.). Samostanska knjižnica broji 23 inkunabule. U crkvi se nalaze slike Gospe s Isusom, sijenske škole i sv. Križ s raspelom iz maslinova drveta, koje je 1523. doneseno iz Svete Zemlje, a pripisuje se splitskom kanoniku Jurju Petroviću. Korpus Isusa sličan je Badijskom i Pridvorskom. Crkva je posvećena 5. svibnja 1523. s imenom Sv. Križa. Samostanu je kasnije od 1652. godine povjerena župa.

Naseljavanje

Iako se na otok nije smijelo doseljavati, kao ni zemljište prodavati ili poklanjati, naseljavanje Krapnja započelo je kao posljedica turskih prodora te bijegom stanovništva na sigurnija područja, među njima i otoke. Već oko 1500. godine na Krapnju je bilo oko 200 seoskih kuća.

Osmanlije nikad nisu uspjeli stupiti na Krapanj. I danas se prepričava kako su odbijeni i potopljeni u kanalu između Krapnja i kopna. U odbrani ostrva često su u opasnosti stali i sami franjevci, čak I na čelo oružane obrane otoka kao primjerice 1652. fra Petar Musalić.

Nastanivši se na otoku bez izvora pitke vode, pašnjaka i obradive zemlje na kojoj bi bio moguć normalan život, došljaci su se vrlo brzo počeli okretati moru i preživljavati od mora. Na ostrvu su bili bogati maslinici, pa u jednoj ulici stoji portal uljare sv. Lovre iz 1584. Godine koja je obnovljena prije nekoliko godina te služi kao muzej galerija.

Mlečani su tih stoljeća vladali ovim otokom. Nisu trpjeli pripadnike drugih država, pa je zabranila boravak i franjevcima iz krajeva pod turskom vlašću na svom području. Stoga je samostan pripao dalmatinskoj Provinciji sv.Jeronima. Godine 1811. na otoku je otvorena osnovna škola (koja i danas djeluje na otoku), koja je radila u samostanskoj učionici. Otvorio ju je fra Ante Vilica. Djelovala je do 1888., kad ju je nadomjestila pokrajinska osnovna škola.