Sjeverni dio

Krenemo li s Gradskog trga prema sjeveru, ka Trgu Valdibora, vidjet ćemo gradsku zelenu pijacu i ribarnicu, i proći pored zgrade podignute 1854. tada nazvane “Rubineum” a koju danas, djelomice, koristi Pučko otvoreno učilište grada Rovinja za potrebe pozorišta. Nekad je u prizemlju zgrade bila ribarnica i mesnica a na katu velika sala, 1865. preuređena u pozorište. Od 1928.g. pozorište nosi ime poznatog rovinjskog komičara Antonia Gandusia, koji je djelovao između dva rata a umro 1951. I danas je u prizemlju zgrade prodavaonica a na katu pozorište.

Pred nama se otvara sjeverna gradska luka, na čijoj se obali danas nalazi veliko parkiralište, a nekad, ne tako davno, tu se krcala crvena rudača (boksit). U produžetku nailazimo na vilu “Vianelli” s početka XX.st., nedavno restauriranu, koja plijeni ljepotom i jednostavnošću.

AKVARIJ instituta Ruđer Bošković

Nalazi se u ulici G. Paliaga br. 5. Otvoren je 1891.g. kao “Zoologische Station des berliner Aquarius” i pripada najstarijim ustanovama te vrste u svijetu.

Akvarij je otvoren za posjetitelje i obiluje primjercima lokalne flore i faune kojima se pokušava dočarati tipična zajednica koja obitava u našem podmorju.

Na predjelu iza “Akvarija”, nekad se vadio kamen, a 1817.g. teren je otkupila župa za pokapanje umrlih od tifusa. Poviše, na brežuljku nalazi se franjevački samostan i crkva a u produžetku:fabrika za preradu ribe “Mirna” (nekad fabrika stakla i destilerija), te na samoj obali, zgrade nekadašnje željezničke stanice kojom je Rovinj već 1876.g. bio povezan sa unutrašnjošću zemlje. Željeznica je 1966. ukinuta kao nerentabilna.

Franjevački samostan i Crkva Sv. Franje

U ulici De Amicis 36, nalazi se Franjevački samostan i crkva Sv. Franje. Gradnja ovog prekrasnog baroknog zdanja započeta je 1702., a da bi se u živom kamenu izbušila velika samostanska cisterna, u Rovinju je prvi put upotrijebljen eksploziv za mine. Crkva je bila dovršena 1710.g., a posvećena je Sv. Franji Asiškom. Iza glavnog oltara je polukružni kor za redovnike, s lijeve strane je ulaz u samostan i sakristiju, a s desne u kapelu Bezgrešnog začeća.

Druga dva oltara koji se nalaze u lađi crkve posvećeni su Sv. Petru iz Alcantare i Raspeću Isusovu. Zanimljiva je oltarna slika Majke božje sa svecima Petrom iz Alcantare i Antunom Padovanskim, djelo G. Venture s početka XVIII. vi. Valja pomenuti i oltarnu sliku, rađenu u stilu Palme Mlađega, koja prikazuje Raspetog Isusa sa svecima.

Orgulje, koje je gradio Eduard Kunad, postavljene su 1882.g, četiri godine nakon što je proširen samostan. Ispred ulaza u crkvu je 1855.g. postavljen veliki kameni križ koji se nalazio ispred crkve Sv. Trojstva od 1804.g. Na ulazu u samostan, na podnom mozaiku je postavljen franjevački pozdrav “PAX ET BONUM”. Samostanska biblioteka pohranjuje zbirku od preko 8.000 vrijednih knjiga, od kojih neke iz XVI, XVII i XVIII st. i pravi su rariteti.

U malom muzeju samostana čuvaju se dvije ikone Majke Božje u bizantinskom stilu, jedna iz XVI.st. druga datirana 1686.g. nepoznatih autora, portret u ulju crkvenog dostojanstvenika datiran 1763.g., potom prikaz Sv. Obitelji, iz kraja XVI.vi., u stilu Tintoretta i Carpaccia, mramorni kipić Blažene djevice s djetetom u gotičko-renesansnom stilu, mramorni kip Sv. Jeronima barokne izrade iz XVII.vi., više kaleža, ostensorija, križeva te razne srebrnine i pozlaćenih relikvija.

Do crkve Sv. Franje i franjevačkog samostana nalazi se zgrada, u kojoj je danas smještena osnovna škola Vladimira Nazora, izgrađena u vremenu od 1819.-1840. U tom se dijelu nalazi tvornica za preradu ribe “Mirna” i nova cesta – ulaz u grad iz pravca Trsta ili tunela “Učka”.

Rovinjsko groblje

Rovinjsko se groblje od 1898., (ranije na jugozapadnoj padini starog grada u blizini crkve) nalazi na predjelu zvanom “Laste” a poznato je po stoljetnim, sada zaštićenim čempresima. Na groblju se nalazi crkva Sv. Spasitelja u produžetku koje se, s lijeve i desne strane pruža predivan monumentalni dorski kolonat. BOLNICA “Primarijus dr.Martin Horvat” Prekrasan kompleks smješten u bujnom zelenilu poluotoka Muccia.

Svečano otvorena 22.svibnja 1888.g. kao mornarički hospicij “Maria Teresa”, nazvan po austrougarskoj nadvojvotkinji koja ga je, u pratnji nadvojvode Karla Ludvika i otvorila. Bolnica je od prvih godina našeg stoljeća pa do početka I svj. rata bila bolnica grada Beča, te je od 1906 -1908., na inicijativu bečkog gradonačelnika Luegera proširena. Kasnije je pretvorena u bolnicu za ortopedsku kirurgiju.

Dalje, prema sjeverozapadu, protežu se bogata polja a uz more lijepa kamenita plaža sve do uvale Saline, naturističkog kampa “Valalte” te ulaza u najljepši prirodni kanal na jadranskoj obali – Limski kanal gdje završava područje grada Rovinja.