Zgrada Parlamentarne skupštine je morala odgovoriti vrlo složenim funkcionalnim zahtjevima, ali i vizuelnim kriterijima. U vrijeme završetka njezine izgradnje zgrada Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bila je u ovome dijelu Europe jedina građevina takve namjene projektirana u stilu moderne.
Nakon oslobođenja Sarajeva 1945. godine Zamaljsko antifašističko vijeće Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), kao preteča buduće Narodne skupštine, bilo je smješteno u zgradi današnje Centralne banke u Titovoj ulici. Zbog naraslih potreba Narodne skupštine Bosne i Hercegovine, 1952. godine izgrađen je objekt u sarajevskom naselju Bistrik, no ubrzo je procijenjeno da ni njegovi kapaciteti dugoročno ne mogu udovoljiti potrebama ove institucije. Stoga je već 1954. godine odlučeno započeti pripreme za izgradnju nove skupštinske zgrade na lokalitetu Marijin Dvora koji je odranije planiran za buduće administrativno-političko središte grada.
Iste godine raspisan je natječaj za dostavljanje arhitektonskih rješenja buduće zgrade Narodne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine, na kojem je pobijedio projekt arhitekta Juraja Neidhardta. Na temelju ovoga projekta uskoro je izrađen i investicijski plan, koji je 1956. godine i prihvaćen.
Iako su konkretne pripreme za izgradnju skupštinske zgrade na Marjin Dvoru u Sarajevu započele još 1954. godine, ona je izgrađena tek 28 godina kasnije. Razlozi za tako dugo prolongiranje izgradnje bili su dvojaki. S jedne strane, nesumnjivo su na odgađanje izgradnje utjecali ekonomski razlozi, budući da se radilo o veoma ambicioznom građevinskom poduhvatu. S druge strane, u međuvremenu se rodila zamisao o izgradnji objekta u kojem bi bila smještena sva republička tijela uprave. Tako je 1964. godine odlučeno pristupiti izradi investicijsko-tehničke dokumentacije za izgradnju objekta u kojem bi bila smještena sva republička tijela uprave, a koji bi bio izgrađen neposredno uz buduću skupštinsku zgradu. Neboder ovakve namjene je, prema tadašnjim planovima, trebao biti instalacijski i tehnički povezan sa skupštinskom zgradom, a bilo je planirano i formiranje zajedničke službe koja bi administrativno-tehnički opsluživala Skupštinu, Izvršno vijeće i ostala republička tijela uprave.
Međutim, unatoč svemu, ponajviše iz ekonomskih razloga, početak izgradnje zgrade Skupštine, sada već Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, odgađan je sve do 1978. godine. U međuvremenu se razbolio i autor projekta zgrade Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, tako da je gradnju zdanja na Marijin Dvoru nastavio profesor Hamdija Salihović.
Današnja zgrada Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je završetkom izgradnje 1982. godine postala sjedištem Skupštine tadašnje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Budući da se radilo o skupštini koja je imala složenu organizacijsku strukturu, i unutar koje je djelovao veliki broj vijeća i komisija, ova zgrada morala je odgovoriti vrlo složenim funkcionalnim zahtjevima, ali i vizualnim kriterijima. U vrijeme završetka njezine izgradnje zgrada Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bila je u ovome dijelu Europe jedina građevina takve namjene projektirana u stilu moderne.
Bitno je napomenuti da je konačni izgled skupštinske zgrade u izvjesnoj mjeri odstupao od prvotnoga projekta, koji je na anonimnom natječaju 1954. godine osvojio prvu nagradu. Današnja zgrada je za cijeli jedan kat viša, a načinjene su i naknadne izmjene izgleda samoga pročelja. Vjerojatno najveće odstupanje od projekta nastalo je izostavljanjem segmentnog oblika nad glavnom dvoranom, koji je u obliku ljuske trebao simbolizirati okupljanje. No, unatoč svemu, izgrađeni objekti skupštinske zgrade i republičkih tijela uprave ipak su zadržali najvažnije elemente prvobitne ideje i vizije.
Inače, skupštinska zgrada koncipirana je po principu kontrapunkta, kao, prema Neidhardtovim riječima, “najkvalitetnijeg elementa arhitektonskog oblikovanja”. Osmišljena je kao zgrada “sa strukom”, odnosno “organski shvaćena arhitektura”, što je, prema autoru projekta, bio upravo suprotan oblikovni koncept u odnosu na neboder Izvršnog vijeća koji je, svojom oblikovanom dvodjeljivošću u vidu dva moćna obeliska, trebao likovno simbolizirati Bosnu i Hercegovinu s njezine dvije regionalne cjeline.
Središnji unutarnji prostor zgrade Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine modeliran je kao polivalentan prostor, s višeznačnim prostorno-likovnim i plastičnim osobenostima. Ovaj prostor smatran je jednim od najljepših ove vrste u Bosni i Hercegovini i regiji a, prema kazivanjima istovremenika, bio je jedan od najzahtjevnih zadataka i preokupacija autora, inače nesklonog jednovalentnim arhitektonskim oblicima.
Zgrada Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i danas je jedna od najmonumentalnijih i najreprezentativnijih građevina u ovoj zemlji. Ovaj objekt svojom blizinom i funkcionalnom povezanošću sa Zgradom prijateljstva između Grčke i Bosne i Hercegovine, u kojoj je smješten veliki broj institucija Bosne i Hercegovine, čini jedinstvenu arhitektonsku kompoziciju i upravnu cijelinu smještenu u središnjem dijelu Sarajeva.
Četverokatna građevina dužine 107 metara, korisne površine približno 25.000 četvornih metara, i danas udovoljava potrebama Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i svih njezinih tijela i službi, a u njoj su čak smješteni i pojedini organizacijski dijelovi Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i drugih institucija Bosne i Hercegovine. Osim Velike dvorane za zasjedanja, koja raspolaže s 526 mjesta i dodatnih 112 mjesta na galeriji za posjetitelje i novinare, te 17 mjesta za prevoditelje, u zgradi se nalaze i Bijela dvorana sa 180 mjesta, u kojoj zasjeda Zastupnički dom, te Plava dvorana sa 126 mjesta, u kojoj zasjeda Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Za vrijeme ratnih događanja u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) zgrada Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nalazila se praktično na prvoj crti bojišnice, što je prozrokovalo velika oštećenja i njezinog pročelja i unutrašnjosti. To je svakako bio jedan od razloga zbog kojih prvi poslijeratni saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nije zasjedao u skupštinskoj zgradi. Prvi radovi na obnovi oštećenoga zdanja započeli su u jesen 1996. godine, i to obnavljanjem kupole. Početne radove na obnovi zgrade Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine finacirala je Europska komisija i njihova je svrha bila ograničena na zaštitu od padalina i vlage i stavljanje bar dijela oštećenog objekta u kakvu-takvu funkciju zbog rastućih potreba institucija Bosne i Hercegovine.
Tek je drugi poslijeratni saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine počeo ponovno koristiti skupštinsku zgradu. U njoj je 26. studenoga 1998. godine održana prva sjednica jednog od domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, točnije konstituirajuća sjednica drugoga saziva Zastupničkoga doma. Cjelokupan rad stručne službe ove institucije, koju je u tome razdoblju činilo svega desetak zaposlenika, odvijao se u dva ureda. Ostatak zgrade koji je bio u funkciji u tome trenutku koristile su druge institucije Bosne i Hercegovine.
U ožujku 2004. godine okončana je obnova Bijele dvorane. Time su nakon 12 godina stvoreni uvjeti da se zasjedanja domova ponovno održavaju u za to namijenjenim i projektiranim prostorima. Sve do 22. ožujka 2004. godine, kada je u renoviranoj dvorani održana zajednička sjednica obaju domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, sjednice njezinih domova održavane su u salonu na prvom katu zgrade, koji je prije rata služio za potrebe protokolarnih i svečanih događaja.
Obnova Bijele dvorane imala je i izvjesno simboličko značenje, budući da su zasjedanja u njoj bila i iskorak k etabliranju i jačanju ove zakonodavne institucije Bosne i Hercegovine. Troškove obnove snosila je Europska unija na temelju sporazuma o financiranju “Obnova 2000 – Europa za Sarajevo”.
Godinu i pol dana kasnije, 30. rujna 2005. godine, uz pomoć vlade prijateljske Kraljevine Norveške, konačno je obnovljena i Velika dvorana zgrade Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Dvorana u kojoj je prije rata zasjedala Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, za vrijeme oružanih sukoba pretrpjela je golema oštećenja. Na odluku Vlade Kraljevine Norveške da na ovaj način pomogne institucionalnu obnovu Bosne i Hercegovine u velikoj je mjeri utjecalo zalaganje i volja tadašnjega predsjednika Parlamenta Kraljevine Norveške Jorgena Kosma, uz svesrdnu pomoć tadašnjega norveškoga veleposlanika u našoj zemlji Henrika Ofstada. Oni su zaslužni za niz ranijih donacija norveške vlade, uz čiju su pomoć uređene arhivske prostorije, uredski prostori te uvedena internetska mreža u zgradu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Posljednja obnovljena dvorana Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine – Plava dvorana – stavljena je u funkciju rujna 2008. godine, a njezina je obnova u cijelosti financirana proračunskim sredstvima Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Međutim, dugo se, zbog objektivnih okolnosti i nedostatka neophodnih finansijskih sredstava, moralo čekati i na obnovu vanjskog izgleda zgrade Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zapravo sve do 29. maja 2008. godine kada je potpisan Sporazum između Bosne i Hercegovine i Kraljevine Norveške o finansiranju rekonstrukcije i obnove fasade zgrade. Ovim je Kraljevina Norveška još jednom dala snažnu podršku poslijeratnoj obnovi i jačanju Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Dugotrajna i obuhvatna obnova zgrade, koja je trajala 11 godina, okončana je tek početkom 2009. godine kada je završena sanacija njezinog pročelja. Tijekom obnove načinjene su određene izmjene na pročelju, koje su bile u funkciji moderniziranja i poboljšanja izgleda zgrade.
Budući da su u međuvremenu obnovljene obje zgrade upravno-administrativnog kompleksa u središtu Sarajeva, u čijem sastavu je i zgrada Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, tek kada su svibnja 2010. godine okončani radovi na obnovi Trga Bosne i Hercegovine, ova arhitektonska cjelina konačno je povratila svoju kompaktnost i potpunu vizualnu upečatljivost. Obnova Trga financirana je iz proračuna institucija Bosne i Hercegovine i obuhvaćala je isključivo zahvate koji su bili potrebni da bi se trgu vratio njegov prijeratni izgled, kako ga je projektirao arhitekt Dušan Džamonja. Time je Bosna i Hercegovina vlastitim sredstvima obnovila trg koji nosi njezino ime, a Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine dobila ambijent dostojan uloge koju ova institucija treba imati u bosanskohercegovačkom društvu.
Adresa
[wp-svg-icons icon=”home-2″ wrap=”i”] Trg BiH 1, 71000 Sarajevo
[wp-svg-icons icon=”location-2″ wrap=”i”] Detaljnu mapu svih turističkih atrakcija u Sarajevu možete pogledati ovdje