Kuća terora

Ovaj neobični muzej nalazi se u aveniji Andraši. Ni ljepše ulice ni strašnije kuće!

Iako zvuči strašno, zapravo je riječ o muzeju posvećenom žrtvama fašističkog i komunističkog režima prošlog vijeka. Doduše, na neki način je zastrašujuća činjenica da su neke od žrtava ubijene upravo u toj zgradi.

Kroz muzej će vas voditi turistički vodiči pričajući vam istinite priče o preminulim žrtvama fašizma.

Danas je muzej vrlo popularan među turistima koji žele više znati o pozadini Drugog svjetskog rata i svaki dan više od 1000 ljudi posjeti ovaj neobičan muzej. Neki dijelovi muzeja su posebno posvećeni prognanim Židovima – brojke kažu da ih bilo više od 700 000.

U lijepoj palati podignutoj prije 140 godina bilo je sedište njilaša 1944, od 1945. do 1956. stolovala mađarska tajna policija, a tu je bio smješten i zatvor, sa sobama za mučenje „grešnika i otpadnika“.

Prvi šok – fasada: kolektivni nadgrobni spomenik s nizom porcelanskih portreta mučenih i ubijenih.

Drugi šok: atrijum s tenkom i pretećom, ka ulazu uperenoj cijevi, a oko tenka zidovi pokriveni tapetom od crno-bijelih fotografija zatvorenika.

I tako dalje, i tome slično: obezglavljena figura žene, Staljinova bista, i poprsja njegovih mađarskih sledbenika (verovatno „najzaslužnijih“), scene mučenja i prinudnog rada.

U podrumu se nalazio zatvor, sa spravama za mučenje i ćelijama.

Izložbeni prostor je i u prizemlju, na prvom i drugom spratu.

Na nekoliko ekrana, uz odgovarajuću zvučnu pratnju, prikazuju se dokumentarni filmovi iz onog perioda, scene iz svakodnevnog života građana i seljaka, i posebno Jevreja.

Sačuvan je deo kancelarijskog namještaja ondašnjih partijskih funkcionera, a tu je i ”Soba propagande”, tog neuništivog i svevremenog sredstva za ispiranje mozgova, puna postera sa kojih nam se široko osmehuju radni ljudi i radne žene, na traktorima, sa zastavama ili alatkama u rukama, na čelu istih takvih kolona, ili pak kako poletno koračaju sa teškim džakom na ramenu…

Kao najinteresantniju, ili najrečitiju, izdvajamo ”Sobu promjena”, u kojoj se jedna figura stalno vrti i presvlači, ilustrujući lakoću s kojom su prilagodljivi mijenjali stranu.

Muzej je otvoren 2002. godine. U katalogu je štampan stih Atile Jožefa: Prošlost se mora priznati!

Iako posjeta ovom muzeju može biti potresana, itekako je edukativana te svakako vrijedana posjete.

Adresa i kontakt :

[wp-svg-icons icon=”home” wrap=”i”]  1062 Budimpešta, Andrássy út 60.

[wp-svg-icons icon=”phone” wrap=”i”]  +36 (1) 374 26 00