Historija

Mjesto Pirovac

Mjesto Pirovac srednjovjekovno je naselje i utvrda najstarijeg hrvatskog plemstva. Nosilo je ime Zlosela, Slosella, Slosslein, Izlus(e)l do 1931. godine. Prvi puta se spominje 1298. kao posjed hrvatske velikaške obitelji Šubić (XI.-XIV. vi.) koja je bila u rodbinskoj vezi s hrvatskim kraljevima Dmitrom Zvonimirom i Petrom Krešimirom IV. Dosadašnje spoznaje upućuju na vezu ovoga mjesta s templarskim uporištem na Vranskom jezeru.

Templarska tvrđava u Vrani

Kralj Dmitar Zvonimir ustupio je papi samostan svetog Grgura u Vrani kao hospicij. U njemu, po prijepisu prisege Dmitra Zvonimira, nalazile su se dvije zlatne krune s draguljima. Pretpostavka je da su to krune kraljeva Tomislava i Stjepana Držislava o kojima stoljećima kruže legende u hrvatskom narodu.

Prvi spomen Pirovca kao Slosleina/Slosella se veže u vrijeme križarskih ratova kada je u blizini Pirovca, na Vranskom jezeru, postojalo jako uporište vitezova templara, a tim putem uz obalu su se tisuće i tisuće vitezova avanturista iz cijele Europe spuštali u Svetu zemlju.

Stari grad

Na kartama iz XVI. i XVII. vi. Pirovac se označava kao Sloßeln, Sloslein što na njemačkom znači inačicu od umanjenice riječi Dvorac, Dvorci, Dvorčići kojih ima puno u okolici Pirovca. Sloßeln je najvjerojatnije u puku evoluirao u Zlosela.

Ne treba isključiti ni mogućnost da je i Pirovac bio svojevrsna "utvrda/dvorac na moru" nekog od hrvatskih kraljeva, potom i za templare s Vranskog jezera.

Do sredine XIX. vi. Pirovac je bio otočić opasan zidinama, na kojeg se pokretnim mostom preko Vrata sela ulazilo u naselje. Nasipavanjem početkom XX. vijeka postaje dijelom kopna a Vrata sela postaju uspomena na razdoblje borbe mještana s Osmanlijskim osvajačem, kojemu su hrabri Pirovčani stoljećima pružali žestok otpor i koji nikad nije uspio trajno prodrijeti preko tih zidina.

Dvorac obitelji Draganić-Vrančić (XV. vi.)

Grofovska obitelj Draganići kao šibensko plemstvo koje potječe od plemenitog roda hrvatskih feudalnih velikaša Šubića (XI.-XIV. vi.). 1503./1506. godine kupili su Pirovac od grofovske obitelji Mišić s kojom su bili u rodbinskoj vezi i sagradili mjesnu crkvu. Također su povećali i nadogradili kupljeni dvorac. Vanjskom fasadom i štukaturama uredili su ga u neorenesansnom stilu s maurskim utjecajem u rješenju dimnjaka.

U ovom dvorcu su stoljećima čuvani vrijedni predmeti i dokumenti značajni za hrvatsku povijest (oporuka Fausta Vrančića, povelje europskih vladara, Tizianov portret Fausta Vrančića, umjetnička djela Andrije Medulića/Andrea Schiavonea...). Također, tu je bila smještena vrijedna obiteljska knjižnica.

Dvorac su posjetili mnogi uglednici minulih vremena, među njima su i civilni upravitelj Dalmacije Vincenzo Dandolo, upravitelj Ilirskih pokrajina maršal Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont, autor knjige Put po Dalmaciji/Viaggio in Dalmazia Alberto Fortis, književnik Ante Marinović, znameniti talijanski geolog Giovanni Arduino, dužnosnik i putopisac Giacomo de Concina i mnogi drugi uglednici prošlih vremena.

Vrata sela

Vrata sela s ostacima zidina iz XVI. vi. Podignuo ih je 1505. g. grof Petar Draganić radi obrane od Turaka. Znameniti branitelj Mihovil Urem, kapetan Pirovca sredinom XVII. vi. Polijevao je vrelim uljem s vrha zidina osmanlijske osvajače, natjeravši ih u bijeg. Nakon toga su se u Dalmaciji prepričavale priče i pjevale narodne pjesme, pretvorene u legendu o tom podvigu, koji je rastjerao neprijatelja i spasio Pirovac. Također, na Vratima sela u njihovom dnu uklesan je templarski križ.

Na Vratima sela, centru društvenog života, stoljećima su se u poslijepodnevnim satima a naročito nedjeljom skupljali mještani gdje su se družili, dogovarali zajedničke poslove, trgovinu, rješavali obiteljske poslove i drugo. Svake večeri nakon mise na Vratima sela pojavio bi se gospodar Pirovca grof Draganić-Vrančić, kojeg su svi mještani pozdravljali skidanjem kape i srdačnim pozdravima.

Tako je bilo sve do posljednjeg gospodara Pirovca Ljubomira Draganića-Vrančića koji je krajem Prvog svjetskog rata rasprodao cijelo imanje i preselio se u Zagreb s cijelom obitelji.

Utvrda u Kašiću sa vidikovcem

Utvrda u Kašiću sa vidikovcem radi se o jednoj od brojnih srednjovjekovnih fortifikacijskih utvrda, koje su bile raspoređene s relativno pravilnim razmacima od područja Dalmacije sve do grada Karlovca, odnosno pratile su nemirnu, nepostojanu i promjenjivu trojnu granicu zvanu Triplex Confinum, između Osmanilijskog carstva, Republike Venecije i Austro-Ugarske.

Putem tih utvrda noću su se prenosili vatrenim signalima od utvrde do utvrde, od južne do središnje Hrvatske u samo nekoliko sati informacije o kretanju neprijateljske vojske, što je omogućavalo brzu pripremu i organizaciju obrane od iznenadnog napada neprijateljskog osvajača.

Piramidalni spomenik

Vezano uz promjenu imena mjesta, te uz proslavu 1000-te obljetnice krunidbe hrvatskog Kralja Tomislava, u Pirovcu je podignut spomenik u obliku piramide, na kome je upisan tekst:

“Historičkim imenom Pirovac, za viteštvo prozvano od Turaka – Zlosela, postavi spomen za vrijeme narodnog kralja Aleksandra, svom prvom hrvatskom kralju Tomislavu 925 – 1925.”

Spomenik, kao i ploča na Vratima sela otkriveni su 1930. godine što koincidira s promjenom imena mjesta iz Zlosela u Pirovac. Monumentalnošću piramidalnog oblika spomenika sugerirao se značaj obljetnice, kao i povezanost Pirovca sa hrvatskom političkom poviješću.