Tabhana – kožarska četvrt

Stara gradska jezgra u Mostaru muzej je na otvorenom i nije čudo da je cijelo to područje upisano na listu nacionalnih spomenika u BiH. Brojni objekti u tom zaštićenom prostoru vijekovima svjedoče o tradiciji, životu i kulturi u najvećem gradu na Neretvi.

Među njima je i Tabhana, koja se nalazi svega nekoliko metara od Starog mosta. Za nju je davno čuveni turski putopisac Evlija Čelebija zapisao kako tabhane, radionice za štavljenje kože, nema nigdje kao u Mostaru.

– Njena zgrada je kao tvrđava, unaokolo ima gvozdene prozore, a u sredini je veliki bazen – zapisao je Čelebija.

Tabhanom – se naziva kompleks za preradu kože. Stara mostarska tabhana sagrađena je polovinom  XVI vijeka i bila je locirana kod ušća Radobolje u Neretvu. U prostor današnje tabhane, Gornje ili velike tabhane, tabaci su se preselili prije 1664. godine.

U Mostaru je sredinom XVIII vijeka bilo 11 esnafa od ekmečijskog do berberskog, a samo su tri zanata imala svoje posebne dijelove grada. Najrazvijeniji je bio tabački, kožarski esnaf.

Tabački esnaf bio je jedini u čaršiji koji je imao svoju džamiju. Tabačica ili Hadži Kurtova džamija sagrađena je u 16. vijeku na jednom kraku Radobolje zasvođenom s dva kamena svoda, pa je tako poznata i kao „džamija u kojoj se imam nalazi na suhu, a džemat u vodi“. Prekoputa džamije i Tabhane je Ćejvan-ćehajin hamam.

– Tabaci su slovili za vrlo pobožne ljude, tako da gradnja džamije, ali i hamama na tom mjestu nije slučajnost. U džamiji je nekada klanjalo i po 80 tabaka.

Prema dostupnim zvaničnim, historijskim podacima, mostarski tabaci uselili su se u sjedište janjičarskog odreda pred kraj 15. vijeka, jer je ranije korišteni objekt na ušću rijeke Radobolje u Neretvu bio nesiguran od plavljenja.

– Sve donedavno u dvorištu Tabhane, gdje su sada kafići i restorani, nalazili su se ostaci otvora obloženih glinom u kojima se štavila koža. To je, nažalost, zatrpano. No, poznato je da je Tabhana radila i poslije Drugog svjetskog rata, kada se koža otkupljivala, ali se ipak u to vrijeme nosila u Visoko na finalnu obradu

Prava je šteta što institucije koje se bave zaštitom kulturno-historijskog naslijeđa nisu adekvatno reagovale da zaštite dijelove Tabhane. To bi, zasigurno, u većoj mjeri privlačilo turiste.