U znak zahvalnosti za spas od zastrašujućeg potresa 1520, iste godine kada se i dogodio, izgrađena je ova zavjetna crkvica i posvećena je sv. Spasu.
Bila je to odluka Dubrovačkog senata, a koliko je njihove iskrene zahvalnosti bilo u njoj možda na neki čudesan način ukazuje činjenica da je ova crkvica ostala netaknutom u “velikoj trešnji” 1667. godine.
U svom izvornom obliku koji svjedoči pravi primjer dubrovačke renesansne građevine sačuvana je do danas. Izgradio ju je korčulanski majstor Petar Andrijić, a dovršena je 1528. godine. Legende kažu kako su se u podizanje ove zavjetne crkve s posebnim žarom uključile dubrovačke vlastelinke koje su same nosile drveni materijal i kamen za njenu izgradnju.
Smjestila se između Franjevačkog samostana i gradskih zidina, a tijekom ljetnih mjeseci u njenoj meditativnoj unutrašnjosti izlažu svoje radove dubrovački slikari, te muziciraju komorni sastavi.
You must be logged in to post a comment.