Lazareti

Dubrovnik je u prošlim vremenima bio sjecištem karavanskih puteva.

Postojala je velika opasnost od zaraze kugom, tako da su Dubrovčani sagradili lazarete koji su služili za izdržavanje karantene.

Propisom u Liber viridis iz 1377. pod naslovom “Došljacima iz kužnih mjesta zabranjuje se ulazak u Dubrovnik i okolicu” propisano je da došljaci iz kužnih i sumnjivih krajeva moraju proboraviti 40 dana na posebnim mjestima u Cavtatu, na otocima Mrkanu, Bobari i sv. Petru. Time je utemeljena izgradnja prvih lazareta u dubrovačkoj Republici.

Svi trgovci,osobito oni iz kugom kontaminiranih područja, pomorci, svi sumnjivi i okuženi morali su proboraviti u karanteni prije ulaska u grad. U historiji dubrovačkih lazareta ocrtava se sva povijest obrane od kuge u Dubrovačkoj Republici.

Posljednji izgrađeni lazaret je ovaj koji se nalazi na istočnom ulazu u grad, na Pločama. Gradnja tog lazareta definitivno je završena 1642. i sastojala se od 5 lađa. U svaku se ulazilo stepenicama, a hodnici ispred tih lađa bili su spojeni širokim zajedničkim prostorom.

Imao je vlastitu cisternu, a Vlada je slala duhovnika, liječnika, brijača-kirurga i namještala dovoljan broj posluge.

Propisi za lazaret bili su vrlo strogi i rigorozno su se primjenjivali. Lazareti su vrlo dobro sačuvani i pojedine lađe služe kao prostor za razne art i craft radionice, pozornicu na nastupe Folklornog ansambla Linđo, uduga mladih umjetnika i slično.