Gastronomija
Karađorđeva šnicla
Karađorđeva šnicla je jedan od najpoznatijih srpskih specijaliteta, koji se sastoji iz prženog rolovanog telećeg ili svinjskog mesa punjenog kajmakom, prethodno uvaljanog u izmućena jaja i prezle.
Obično se servira sa tartar sosom, limunom, barenom boranijom i pomfritom. Ova šnicla je dobila naziv po Karađorđu, a njen autor je poznati kuhar Milovan - Mića Stojanović, koji ju je izumeo 1959. godine.
Ova šnicla se ponekad šaljivo naziva djevojačkim snom, usled falusoidnog oblika.
Sarma
Sarma je riječ turskog porijekla i u najdoslovnijem prevodu odnosi se na - nešto zavijeno.
Naziv jednog od omiljenih jela na srpskim trpezama, vezan je za glagol „sarmak”, što u prijevodu znači zaviti, umotati.
- Japrak sarma je u turskom kulinarskom nasleđu neki sadržaj, najčešće pirinač sa dodacima drugog povrća, ređe pirinač sa mesom ili samo meso umotano u list vinove loze.
Turci ovo jelo češće nazivaju japrak dolmasi, ili jednostavno dolma, što bi značilo popunjeni list vinove loze. Takođe, u turskoj gastronomiji često se srećemo sa pojmom dolma, koji u pravilu ukazuje na punjeno povrće - luk, papriku, paradajz...
Kada je u pitanju autentičnost ovog jela, srpska kuhinja je sarmu poprilično modifikovala.
Od tog turskog uticaja ostalo je ime i činjenica da određeni sadržaj uvijamo u list, ali u slučaju Srbije u pitanju je list kiselog kupusa, koji nam dolazi iz centralne Evrope.
Kao što je to dobro poznato, srpska sarma je najbolja ako se sprema od mješanog mljevenog mesa, koje dominira nad drugim sastojkom fila, odnosno pirinčem.
- Srbi koriste svinjetinu u sarmi da bi dobila svoj karakterističan ukus, dodaju suho meso, slaninu, a ponekad i zapršku.
Pljeskavica
U suštini, u pitanju je hamburger, ali u Beogradu burgere prave nešto drugačije od ostatka svijeta. U Beogradu se to zove pljeskavica, a zemička u kojoj se služi nije tipična zemička, već tanka veknica hljeba, koju zovu lepinja.
Kad poručite svoju pljeskavicu, ponudiće vas da izaberete začine i dodatke po svojoj želji (uglavnom je izbor veoma širok). Najpopularniji, jeste urnebes.
Svi ga obožavaju, ali nerijetko izbegavaju zbog prisustva bijelog luka.
U pitanju je ruralno, seosko jelo. Čistunci će reći da se dobra, prava pljeskavica služi isključivo s kupusom ili kajmakom. Mladi, stari, bogataši, siromasi, hipsteri... Svi stoje u istom redu za pljeskavicu.
U pitanju je obično jelo, nimalo soisticiranog ukusa, jakog ukusa i puno sokova. Najčešće, pljeskavica se pravi od mješavine goveđeg i svinjskog mljevenog mesa, ali jako je važan njihov odnos, kao i količina masnoća – jer nema svaka pljeskavica tako dobar ukus, kakav bi trebalo.
Salate i prelivi predstavljaju važnu ulogu u ukusu.
A neka od kombinacija je : rendani kupus, paradajz, pavlaka, urnebes i još malo tucane ljute paprike, ali mogućnosti beskrajne. Postoje mjesta u kojima možete da dodate čak i rusku salatu – mešavinu barenog povrća, barene šunke i majoneza.
U gurmanskoj pljeskavici su zajedno s mesom pomešani crni luk, beli luk i tucana ljuta paprika, a ponekad su tu i kockice sira. No, može to još i bolje: postoji punjena pljeskavica sa parčićima sira i slaninom i/ili šunkom u sredini.
Tucana ljuta paprika, odnosno paprika u obliku pahuljica, uzgaja se uglavnom na jugu Srbije. Leskovac je na glasu kao kraj u kojoj se ove papričice uzgajaju, a svake godine održava se Roštiljijada, festival na kojem možete pojesti najbolju pljeskavicu u čitavom regionu.
Čekajući u redu za pljeskavicu predstavlja najbolji način da zaista upoznate Beograd i ljude koji žive u njemu.
Burek
U Beogradu se riječ burek odnosi na specijalnu pitu od kora.
Kore se prave razvlačenjem od tijesta koje se sastoji od brašna, vode i soli. Pojedini majstori ih razvlače bacanjem u vazduh, slično majstorima za picu. Ovo ima za cilj obogaćivanje tijesta vazduhom, što navodno daje bolji ukus. Tradicionalni burek se pravi prazan, sa sirom ili dinstanim mljevenim mesom i jabukama u zimskoj odnosno višanjama u ljetnjoj sezoni.
Burek se seče i prodaje na meru. Tradicionalno, tepsija bureka je imala oko dva kilograma, ali se danas burek izrađuje u manjim tepsijama težine oko jednog kilograma i uglavnom se prodaje na četvrti, što ubrzava prodaju.
Leskovački roštilj
Leskovački roštilj predstavlja skup pečenih jela karakterističnih po ljutom ukusu, pretežno sačinjenih od mesa.
Leskovački roštilj bazira se isključivo na crvenom junećem mesu. Roštiljsko meso se peče dobro usoljeno. Leskovačka kuhinja pripada kuhinjama sa najvećim učešćem povrća u vidu velikog broja različitih vitaminskih salata.
Začini koji se koriste su biljnog porijekla, takođe puni minerala i vitamina. Masnoće životinjskog porekla su zastupljene u minimalnim količinama, a ulje se koristi isključivo u sirovom stanju. Ljuti dodaci su neobavezni. Leskovački kulinarski specijaliteti se pripremaju na otvorenoj vatri, na ćumuru, što im obezbeđuje izuzetan ukus i sočnost.
Detaljnu mapu svih turističkih atrakcija u Beogradu, možete pogledati ovdje
