Vjerski objekti

Katedrala Sv. Duje

Među europskim katedralama splitska ima za sjedište najstariju građevinu - mauzolej rimskog cara Dioklecijana. U njoj, na koncu drugog milenija, povijest izmiruje pogansku antičku, kršćansku srednjovjekovnu i modernu baštinu.

Mauzolej cara-progonitelja kršćana postaje sredinom 7. vijeka katedralom u kojoj su na počasnim mjestima postavljeni oltari s relikvijama Svetog Dujma i Svetog Staša, mučenika pogubljenih u obližnjem Solinu.

Vanjski oktogon mauzoleja bio je opkoljen trijemom (peripterom) na 24 stupa. U unutrašnjosti ima kružni oblik sa četiri polukružne i četiri pravokutne niše.

U sredini je stajao Dioklecijanov sarkofag, kasnije uništen. Iznad niša se diže osam korintskih stupova od crvenog granita, a nad njima još osam manjih. Na vijencu koji teče uokolo reljefno su prikazani Eroti u lovu, maske i ljudske glave.

Posebno su zanimljiva dva medaljona s vrpcama, na kojima arheolozi i splitska tradicija prepoznaju portrete cara Dioklecijana i žene mu Priske. Osobito je zanimljiva konstrukcija kupole zidane lepezastim slaganjem opeka u donjem te kružnim slaganjem u gornjoj trecini. Kupola je sjajila svjetlucavim mozaikom kao i ona u Vestibulu.

Katedrala je, prije svega, danas liturgijsko mjesto čiji tisućljetni kontinuitet najbolje odražava svakonedjeljna misa i obnovljeni sjaj procesije o danu splitskog zaštitnika Svetog Dujma. Najznamenitiji dio katedrale su vratnice koje je 1214. u orahovini izrezbario Splićanin Andrija Buvina, na čija dva krila se na 14 kaseta prikazuju prizori iz Evanđelja, od Gabrijelova navještenja do Kristova uskrsnuća.

Lijevo od ulaza nalazi se šesterostrana propovjedaonica iz 13. vijeka, građena od skupocjenog zelenog porfira, nekoć pozlaćenog u cijelosti. Desni je bočni oltar bio posvećen salonitanskom biskupu i mučeniku Svetom Dujmu. Oltarski ciborij podigao je Bonino da Milano 1427. godine u kasnogotičkom stilu, a freskama četiriju evanđelista oltar je ukrasio splitski kasnogotički slikar Dujam Vušković 1429. godine.

Lijevi je bočni oltar suzaštitnika Splita, solinskog mučenika tangara Anastasija Akvilejskoga, izradio 1448. najveći hrvatski graditelj i kipar svoga doba Juraj Dalmatinac. Osobito je lijep središnji reljef na sarkofagu s prikazom Bičevanja Kristova, gdje Dalmatinac prikazuje Krista pokrenuta mukom i bolju. Glavni je oltar podignut izmedu 1685. i 1689. godine.

U sjevernoj niši nalazi se oltar koji je izradio mletački kipar Morlaiter 1767. godine, u kojem od 1770. leže moći Sv. Duje iz Boninova oltara. Najznačajnije djelo u baroknom koru katedrale su drveni nasloni klupa koje su izvorno stajale pred glavnim oltarom, izrezbareni u prvoj polovici 13. vijeka.

Zvonik katedrale (57 m) je najizvornija dalmatinska srednjovjekovna građevina započeta u 13. vijeku. Zvonik je na prijelazu iz 19. u 20. vijek temeljito obnovljen i ponešto izmijenjen. Danas se stepenicama moguće popeti na vrh zvonika, s kojega se pruža spektakularni pogled na cijeli Split.

Unutar zidina Dioklecijanove palače nalazi se splitska prvostolnica koja je prvonajpre izgrađena kao Dioklecijanov mauzolej. Stara je otprilike koliko i palača, a njena je riznica bogata umjetninama i starinama, u kojima će uživati svaki ljubitelj povijesti.

Možete se popeti i na njezin 57 metara visoki zvonik odakle se pruža krasan pogled. Katedrala je smještena na trgu Peristil koji je sam po sebi prava atrakcija. Okružuju ga stare građevine, a trg je popularan i kao pozorišna scena.

Franjevački samostan i crkva Sv. Ante

Nalazi se na sjevernoj strani splitskog poluotoka, u uvali Poljud u Kaštelanskom zaljevu. Splitski nadbiskup Pavao podigao je oko 1020. godine crkvu Sv. Marije Poljudske. Od polovice 11. vijeka, crkvom su upravljali benediktinci iz samostana Sv. Stjepana na Sustipanu, a u 15. vijeku dozvoljeno je franjevcima da uz zapuštenu crkvu podignu samostan.

U 16. vijeku napravljen je i klaustar s četverokutnom kulom na zapadnom dijelu kao dio obrambenog sklopa koji je štitio crkvu i samostan od napada Turaka, a u 18. vijeku zvonik oslonjen na južnu stranu crkve. Među ostalim vrijednostima u ovom izvanrednom kompleksu treba istaknuti oltarni poliptih čiji je sastavni dio najstariji poznati prikaz Splita, na slici venecijanskog majstora Girolama de Santa Crocea iz 1549. grad leži u rukama svog zaštitnika Svetog Dujma.

Još je zanimljiviji rijetki prikaz islamskog proroka Muhameda, čiji lik se prema Kuranu ne smije prikazivati, na slici baroknog slikara Mihovila Luposignolija, kao jednog od 39 teologa koji raspravljaju o bezgrešnom začeću Djevice Marije.

Crkva i samostan Sv. Frane

Crkva i samostan Sv. Frane, smješteni na zapadnom kraju Rive, nastali su na starom ranokršćanskom lokalitetu, uz grob i malu crkvu Sv. Felicija, mučenika iz Dioklecijanova vremena.

U 13. st. crkvu nastanjuju Mala braća sv. Franje. Od umjetnina u crkvi je najvrednije gotičko slikano raspelo Blaža Jurjeva Trogiranina iz početka 15. st., te sarkofag s prikazom Prijelaz preko Crvenog mora, djelo sakralne umjetnosti iz rimskog razdoblja. Pokraj crkve nalazi se franjevački samostan s klaustrom iz 13. vijeka, te bogatom knjižnicom s oko 3000 knjiga, među kojima ima i onih iz 16. vijeka.

U crkvi i samostanu su i grobnice uglednih Splićana, poput oca hrvatske književnosti Marka Marulića, te jednog od najvećih hrvatskih političara Ante Trumbića, čiji je sarkofag rad Ivana Meštrovića.

Crkva Sv. Trojice

Ova se mala, ali prekrasna crkva nalazi u predjelu Sutrojice, u blizini stadiona Poljud i splitskog brodogradilišta. Taj rano-srednjovjekovni (starohrvatski) arhitektonski spomenik građen je između 8. i 11. vijeka, kao građevina šesterolisnog oblika i polukružnih apsida nanizanih uokolo nepravilne kružnice.

Crkva svete Trojice upisana je u registar najvrijednije spomeničke baštine Republike Hrvatske, nulte kategorije. Prigodom restauracijskih radova 1948. godine otkriveni su ostaci građevine starijeg razdoblja koja se produživala prema istoku, a nađeno je i više ulomaka oltarne pregrade čiji luk predstavlja primjer predromaničke kamene plastike s geometrijskim pleternim ukrasima i uklesanim tekstom, a sada se nalaze u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Crkva sv. Filipa Nerija

Splitski kanonik i makarski biskup Nikola Bjanković je 1672. g. odlučio osnovati Filipinsku kongregaciju te podići crkvu posvećenu sv. Filipu Neriju.

Na mjestu Papalićeve kuće uz koju su kupljene još dvije manje, koje je ustupio plemić Frane Soppe Papalić izgradnja crkve je započela 1679. Skromna pravokutna crkva završena je 1680. godine.

Crkva Sv. Martina

U sjevernom dijelu Dioklecijanove palače, u zidu iznad Zlatnih vrata nalazi se ranokršćanska crkvica Sv. Martina. Sadašnji izgled crkvice je replika ranokršćanske crkve iz 6. st, s predromaničkom oltarnom pregradom iz 11. st.

Ova najmanja i jedna od najstarijih crkvica u Splitu široka je samo 1.64 metra i duga je 10 metara, i smatra se najočuvanijim sakralnim spomenikom iz antičkog doba. Prostor u kojem je smještena izvorno je služio kao prolaz za stražare koji su čuvali sjeverni ulaz u Dioklecijanovu palaču.

Marjanske crkvice

Ako postoji nešto što Marjan, brdo-simbol na zapadu splitskog poluotoka, određuje bar jednako koliko i gusta borova šuma, bezbrojne staze i rekreacijski sadržaji ili srednjovjekovni labirint Varoša, onda je to niz marjanskih crkvica i kapela.

Građene u vremenima kad je Marjan bio duhovno utočište Splićana koji su svoju kršćansku vjeru iskazivali hodočašćima svojoj svetoj gori, te su ponekad minijaturne crkve jedan od najvažnijih svjedoka kako se razvijao život u Splitu. Za ljubitelje hodanja u prirodi obilazak tog duhovnog prstena može biti i iznimna prilika za razgledavanje Marjana i uživanje u miru kojega to brdo nudi Splićanima i njihovim gostima.

Sv. Nikola Putnik

Ovu su crkvicu 1219. godine sagradili Splićanin Rako i žena mu Elizabeta i darovali je opatiji sv. Stjepana na Sustipanu.

O njoj su brinuli benediktinci pa pustinjaci te danas Društvo Marjan koje ju je, uz pomoć brojnih Splićana, i popravljalo 1990. godine. Sv. Nikola na Gori se nalazi na jugoistočnom obronku Marjana, oko dvjesta metara iznad Prve vidilice, odakle se pruža pogled na pučinu i brodove koje je Sveti Nikola od davnina čuvao, zajedno s njihovim posadama.

Gospa od Dobrog Svita (Savjeta)

U nekadašnjem ljetnikovcu obitelji Capogrosso-Kavanjin, velikih hrvatski kipar Ivan Meštrović je prije Drugog svjetskog rata uredio prostor za izlaganje svojih djela, i temeljito ga preuredio.

Među ostalim, u kapeli Gospe od Dobrog Svita, izgrađenoj 1513. godine, postavio je niz drvoreza s prikazima života i muke Isusa Krista.

Gospa od sedam žalosti, pučki Gospica

Od nekoliko povijesnih crkava u širem području Kašjuna sačuvana je samo crkvica Gospe od sedam žalosti, ili Gospe Žalosne. Sve marjanske crkvice slijede zakon pročelja na zapadu, dok se Gospina kapelica prilagodila putu na vododerini Suspas - od istoka.

Povjesničari je datiraju u 1362. godinu ističući zvonik na preslicu te reljef Majke koja u rukama drži mrtvo tijelo Kristovo, rad velikog Jurja Dalmatinca. Splićani su Marjan prihvaćali kao Kalvariju, pa ne začuduje tu podignuto svetište Gospe Žalosne.

Gospe od Betlema, Betlem

Jednostavna jednobrodna građevina podignuta je kad i ona Sv. Jere, u doba Marka Marulića, nešto prije 1500. godine kada ponovo jača život pustinjaka na Marjanu. U njoj je sačuvan lijep kameni oltar, u sredini je Kristovo rodenje, sa strane sv. Jere i sv. Ante Pustinjak, a u timpanu Kristovo Raspeće.

U običajnom životu Splita ova je crkvica najzanimljivija po slavljenju ponoćke još za dana na Badnjak.

Sv. Jere na Marjanu

Građena je u drugoj polovici 15. vijeka, i posvećena je Svetom Jeronimu, ili Jeri, svecu zaštitniku Dalmacije. Andrija Alješi završava i potpisuje oltar 1480. g.

U neposrednoj blizini nalaze se pustinjačke eremitaže, ozidane pećine u kojima su boravili redovnici pustinjaci koji su čuvali crkvu.

Sv. Jure na rtu Marjana

Na rtu je Marjana u rimsko doba bio hram božice Dijane, zaštitnice lova. Do njegova položaja nalazi se predromanička crkvica sv. Jure, jednobrodno zdanje s polukružnom apsidom izgrađeno u osmom ili devetom vijeku.

U crkvici je sačuvan ulomak pluteja oltarne ograde kojeg se datira u 9. ili 10. vijek.

Sv. Benedikt na Marjanu

Ova se crkvica prvi put spominje 1362. godine, a njezini ostaci nalaze se na danas dobro poznatom rekreacijskom predjelu Bene, koji je po crkvi dobio ime.

Nakon opsežnih arheoloških istraživanja, zidovi crkvice su 2004. djelomično obnovljeni, do prosječne visine od pola metra, i s kamenim stupom koji je pouzdano dio nekadašnje crkve.

Gospa od Špinuta

Ova se crkva spominje vec 1096. godine, a povjesničari drže da je na ovom položaju postojalo svetište od kasnoantičke-starokršćanske epohe, jer uočeni tragovi i ostaci najstarije građevine pokazuju oznake ranokršćanskog graditeljstva i otkrivaju da je crkva osnovana u vrlo ranim vijekovima vjere.

U puku je kružila legenda da anđeli svake subote procesionalno hodočaste k ovoj crkvi.

Sv. Lazar - Sv. Mande Poduboge

Prvi spomen crkve Svete Mande/Svetog Lazara sačuvan je u jednoj oporuci iz 1412. godine, a u ljetopisu nepoznatog Splićanina čita se podatak iz 1782. godine da je u Splitu od gladi pomrlo po predgrađima i gradu oko 600 duša, a bijahu sahranjeni dijelom pod brdom Marjan, u Velom varošu kod crkve sv. Mande, i neki na Bačvicama (Katalinića brig). Iako su na oltarnoj pali prikazani i sv. Lazar i sv. Mande, pučani slave samo sv. Mandu.

Sv. Mikula na Stagnji

Silazeći s Marjana u grad susrećemo crkvu Sv. Nikole ad pedes montis - na podnožju brda, u sredini Veloga Varoša, koju tamošnji stanovnici oduvijek zovu Sveti Mikula. O gradnji crkve "govori kamenje".

Na nadvratniku pročelja uklesan je natpis ovako preveden s latinskog: "Pomoću Kristovom sagradi hram znameniti i slavni Ivan sa ženom Tihom, koju drugu poslije prve oženi". Na oltarnoj pregradi unutar crkve drugi je natpis ovako preveden: "Ovu crkvu Ivan s drugom ženom, ali imovinom prve, koju smrt preteče, sa svojim sestrama sagradi".

Crkva je djelo domaćih majstora koji su kroz 12. vijek spojili predromanički i romanički stil.

Gospa od Soca

Crkva Gospe od Soca (Seoca), dobro poznata u Velom Varošu, sagrađena je u 10. vijeku. Imala je površinu od samo 45 četvornih metara. Stanovnike okolnih ulica Splićani zovu Sočani.

U vrijeme turskih ratova seljaci se iz okolice naseljavaju izvan gradskih zidina, pa se naselje nazva Seoce. Pučka je legenda tvrdila da se zvona crkvice Gospe o' Soca čuju do Rima.

Sv. Križ u Velom Varošu

Stara crkva Sv. Križa srušena je 1657. g. "da je Turci ne bi osvojili i u svoju kulu pretvorili". Nalazila se oko 150 m niže od današnje čija je gradnja zapocela 1680., a dovršena je pet godina kasnije. Iz stare je crkve prenesen romanički drveni križ, zatim kip Pieta i tri kapitela, a od liturgijskog posuđa gotički kalež.