Istanbul je grad smješten na sedam brda, kao i Rim. Za vrijeme Otomanskog carstva na svakom brdu je sagrađena po jedna džamija. Što je Rim za katolički svijet, to je Istanbul za muslimanski.
Iako je Ankara glavni grad Turske, Istanbul je najmnogoljudniji (15 miliona stanovnika), a ujedno i glavni ekonomski, politički i kulturni centar Turske.
Najveći (oko 5.000 prodavnica) i najstariji bazar na svijetu je istanbulski.
Agata Kristi je svoj roman Ubistvo u Orijent Ekspresu napisala u Istanbulu.
Istanbul je 1502. godine bio proglašen za grad sa najvećom gužvom na svijetu.
Istanbul broji preko 3.000 džamija. Nijedan drugi grad u Turskoj nema toliko džamija koliko Istanbul.
Od 237 hamama, koliko ih broji Istanbul, 60 njih je i dalje funkcionalno.
Nedaleko od Istanbula se nalazi arhipelag koji broji 9 ostrva – Prinčevska ostrva, rado i često su posjećena od strane stanovnika Istanbula.
Nargile su nekada bile epicentar pripadnika političkog života u Istanbulu.
Tokom srednjeg vijeka, Istanbul je imao 1.400 javnih toaleta, više nego svi evropski gradovi zajedno.
Metro u Istanbulu je treći po starosti u svijetu (dolazi posle Londona i Nju Jorka).
Iako je okružen morima, u Istanbulu zimi pada snijeg.
Jedan od najvećih pronađenih dijamanata se nalazi u Istanbulu i čuva se u muzeju Topkapi.
Istanbul broji 333 groblja od kojih su 268 muslimanska (ostala su jevrejska i hrišćanska).
Kako bi se ljudi navikli na ime Istanbul, pošte nisu dostavljale pošiljke na kojima bi pisalo Konstantinopolj. (Danas se najviše graši pišući Istambul dok je pravilno Istanbul.)
Procentualno, u Istanbulu najviše žive Turci-muslimani (suni). U Istanbulu živi oko tri miliona Kurda i oni čine najbrojniju nacionalnu manjinu.
Ono što morate znati i s čime se morate pomiriti to je da u Istanbulu neprestano vladaju saobraćajne gužve. Udaljenost između najudaljenije istočne i zapadne strane grada iznosi 150 kilometara, a najpraktičnije prijevozno sredstvo u tom je slučaju Metro Bus, koji vozi isključivo po istanbulskim brzim cestama.
Istanbul je grad kojim svakim danom šeta preko 20 miliona ljudi. Ogroman broj njih koristi upravo javni saobraćaj. Pored toga, zbog velikog broja automobila, pješak će brže i lakše od tačke A do tačke B stići javnim prevozom, nego običnim automobilom. Ovo, naravno, važi i za taksi vozila. Prevoz taksijem nije mnogo skup, ali je svakako bitno pre ulaska u vozilo raspitati se za cijenu kako na kraju ne bi bilo nesporazuma.
Ako već koristire aplikaciju ''Google Maps'', cijeli javni prijevoz je integrisan i mapa može prikazivati instrukcije za kretanje javnim prevozom po Istanbulu.
Istanbul card
Za korišćenje javnog prevoza gotovo svi koriste ''Istanbul card'' (istanbulsku karticu). Ona važi za sve vrste javnog prevoza i radi po principu pri paid kartice.
Da bi je koristili potrebno je „napuniti“ je izvesnom količinom novca. U zavisnosti od toga koliko ćete koristiti javni prijevoz uplatite oko 20 – 25 lira, pa ukoliko istrošite uplaćeni novac, doplatićete na bilo kom automatu koji su postavljeni na stanicama. Dobra stvar je što ova kartica važi godinama i u slučaju da vam na njoj preostane neki novac, moći ćete da ga iskoriste sledeći put kada obilazite Istanbul.
Odlična stvar u vezi sa ''Istanbul card'' jeste ta što jednu karticu mogu koristi 5 lica, s tim da svako lice mora provući tu karticu kroz čitač. Ukoliko ste u grupi, to prakitčno znači da kada jedan prodje kapiju, karticu preda drugom da je očita i kada on prodje kapiju, preda je sledećem i tako dalje.
Nemojte se igrati i pokušavati da preskačete kapije ili radite neke druge ludosti, jer postoje kamere svuda postavljene, a na mnogim su i službena lica i možete imate velike probleme ukoliko vas uhvate u prekršaju, a to je ono što vam najmanje treba na putovanju.
Automati za dopunu kartice primaju samo papirni novac, tako da morate takav da imate prilikom dopune.
Gosti Istanbula od javnog prevoza najčešće koriste metro, tramvaj, uspinjače i brodove.
Istanbulkart ne pokriva krstarenje Bosforom.
Cijene :
Br. vožnji
Istanbul card
Redovna cijena
Prvo korištenje
7,67 TL
Jedna vožnja - 15,00 TL
Prvi transfer
5,94 TL
Dvije vožnje - 25,00 TL
Drugi transfer
4,17 TL
Tri vožnje - 32,00 TL
Treći transfer
2,63 TL
Pet vožnji - 49,00 TL
Četvrti transfer
2,63 TL
Deset vožnji - 88,00 TL
Peti transfer
2,63 TL
Cijena Istanbul card je 13,00 TL
za sve vrste prijevoza osim za brodove.
Tramvaj
Što se tiče tramvaja, onaj koji je u najčešćoj upotrebi jeste tramvaj T1.
Ova linija tramvaja T1, izmedju ostalih dijelova Istanbula, prolazi kroz čuvenu Ordu ulicu, koja spaja kvartove Aksaraj, Laleli, Sultanahmet (Aja Sofija, Topkapi, Plava džamija), Gulhane (Arheološki muzej), Sirkedji (Železnička stanica), Eminonu (brodovi za azijsku stranu, Galata most i Egipatski bazar), Karakoj (Galata kula) i Kabataš (gde se preseda za uspinjaču koja vodi do Taksima).
Metro stanice su na pristojnoj razdaljini, pa se mogu lijepo kombinovati sa pješačenjem i vožnjom.
Od metro linija, najpopularnije turistima su M2, koja vodi od Aksaraja do Taksima i Šišlija (gde se nalazi tržni centar Cevahir). Linija M1 je korišćena za prijevoz sa starog istanbulskog aerodroma do grada.
Metro sa novog istanbulskog aerodroma :
Za sada još uvek nema metro linije sa novog istanbulskog aerodroma, već postoji autobuska linija koja saobraća na relaciji aerodrom – Trg Taksim – aerodrom..
Nova linija, koja bi trebala biti završena u avgustu 2021., prevozit će putnike s Gayrettepea, na Sisliju, na evropskoj strani Istanbula, do novog aerodroma za samo 35 minuta. Linija će se prostirati na 37,5 kilometara i obuhvatat će devet stanica. Transport između aerodroma i Gayrettepea će biti najbrža metro linija u zemlji, na kojoj će se saobraćati 120 km/h.
Metrobus
Metrobus je jedna od najdužih i najčešće korišćenih linija u Istanbulu. Šta je to metrobus? To je u suštini veliki autobus, koji ima posebnu traku na autoputu za sebe, i kreće se velikim brzinama od stanice do stanice. Jedna od njegovih prednosti je što povezuje neke od najdaljih krajeva Istanbula.
Žičare i Füniküler
Ovo je relativno novoizgrađena metoda prevoza i uglavnom služe kao pomoćne kategorije glavnim oblicima prijevoza. Na primjer, da se poveže tramvaj i metro ili jednostavno pređe neki veći park bez hodanja. U Istanbulu postoje dvije žičare odnosno teleferika, jedna se nalazi u Maçka parku a druga na Eyüpu.
Füniküler je otvoren 2005. godine i ne bih ga mogli okarakterisati kao neku od ovih grupa, nije žičara, nije voz, nije metro…u suštini je kao uspinjača koja pomaže ljudima da sa tramvaja na Kabataşu pređu na metro liniju ili izađu na trg Taksim.
S obzirom da je Kabataş uz obalu mora, dok je Taksim u brdu, riješeno je tako da ova linija bukvalno ide uzbrdo, pod zemljom.
Zbog toga čitava konstrukcija voza ima dizajn koji se uspinje, odnosno uzdiže.
Autobusi
Autobusi su tradicionalno glavni metod prijevoza većine stanovništva, jer ubjedljivo pokrivaju gotovo sve tačke Istanbula. Autobusi mogu biti ili stari ili novi, jer u Istanbulu sve je u opticaju, čisto zbog silne potrebe za prijevoz 16 miliona ljudi.
Međutim, ako je prisutna gužva (a vrlo često jeste) na cesti, autobusi kasne, i znaju biti krcati ljudima.
Bus sa novog istanbulskog aerodroma :
Za sada još uvek nema metro linije sa novog istanbulskog aerodroma, već postoji autobuska linija koja saobraća na relaciji aerodrom – Trg Taksim – aerodrom..
U 2021. god. cijena vožnje u jednom pravcu je u prosjeku iznosila 25-43 lire, u zavisnosti do kod mjesta idete. Na primjer, ako idete od novog aerodroma do Taksima, cijena pojedinačke autobuske karte je 35 Lira.
Nova linija, koja bi trebala biti završena u avgustu 2021., prevozit će putnike s Gayrettepea, na Sisliju, na evropskoj strani Istanbula, do novog aerodroma za samo 35 minuta. Linija će se prostirati na 37,5 kilometara i obuhvatat će devet stanica. Transport između aerodroma i Gayrettepea će biti najbrža metro linija u zemlji, na kojoj će se saobraćati 120 km/h.
Vrijeme polaska sa novog aerodroma za Taksim :
Vrijeme poslaska sa Taksima za novi aerodrom :
Taxi
Prijevoz za one ljude koji ne mogu čekati a imaju novac. Taksi iako je vidljivo skuplji od javnog prijevoza, opet je relativno jeftin, kada se uzme u obzir da vas četvoro može biti u njemu, on računa tarifu za jednu osobu samo.
Naravno, taksisti vole strance, jer znajući da ne poznaju linije, oni često voze se u krug ili idu nepotrebnim ulicama, kako bi tarifa što više porasla da bi što više uzeli novca od vas. Naročito su popularni iza ponoći, kada javni prevoz prestaje da radi.
Vapur – Trajekt
Sa evropske na azijsku stranu Istanbula se može stići brodovima. Oni koji su odseli u starom dijelu Istanbula koriste brodove koji voze iz luke Eminonu do luke Uškudar. Vožnja traje oko 15-20 minuta. Takodje, na ovim brodovima ima WC-a.
Veoma je udoban, komforan, i čak postoje i prodavnice sa čajem i grickalicama na brodu, zaista jedan od oblika prijevoza u kojem se uživa i nekako pred završetak puta bude vam i žao, naročito na topao dan, vjetar koji puše uz Bosfor je osvježenje, ako se stoji vani dok se putuje. Obavezan dodatak uz brod su i galebovi koji prate sve trajekte po Bosforu, nadajući se da će neko im baciti hrane.
Cjenovnik (U Lirama) :
Dolmuša – Dolmuş
Jedan od najzanimljivijih oblika prevoza u Istanbulu, Uglavnom privatnog vlasništva, Dolmuş je u suštini žuti kombi koji prevozi po raznim linijama širom grada. U pitanju su i kraće i duže linije.
Jedan od problema ovog oblika prijevoza je, što niko ne zna tačno koliko ih ima, koje linije voze i kada! Samo znate da postoji Dolmuş! I vozač neće nikada krenuti dok mu kombi nije pun. Naime, značenje riječi Dolmuş na turskom je – napunjeno.
Valjda je istina da ko god razumije maršrutu Dolmuşa je 150 % lokalan. Međutim, ni sami građani Istanbula ne znaju linije ovih vozila. Odlikovani izuzetno jeftinim cijenama, često su jako brz i efikasan metod prevoza po gradu, a njihov izražaj dolazi iza ponoći kada su jedini oblik jeftinog prevoza po gradu kojem se javni saobraćaj gasi u ponoć.
Marmaray
Do azijske strane možete doći i koristeći podzemnu (i podvodnu) brzu železnicu linije Marmaraj (na koju se možete ukrcati na stanici Jenikapi). Za turiste je najpogodnije da izadju na prvu stanicu na azijskoj strani – Uškudar.
Mape
Detaljne mape za gradski prevoz možete pogledati ovdje
Detaljnu mapu svih turističkih atrakcija u Istanbulu možete pogeladti ovdje
SELECT wp_posts.*, 1 rooms_available, 0 rooms_booked , IFNULL((SELECT price_meta2.meta_value + 0 FROM wp_postmeta price_meta2 WHERE price_meta2.post_id=wp_posts.ID AND price_meta2.meta_key='_accommodation_min_price:2024-03-18:2026-03-18' LIMIT 1), 0) accommodation_price , IFNULL((SELECT price_meta3.meta_value + 0 FROM wp_postmeta price_meta3 WHERE price_meta3.post_id=wp_posts.ID AND price_meta3.meta_key='accommodation_static_from_price' LIMIT 1), 0) accommodation_static_price
FROM wp_posts INNER JOIN wp_postmeta ON ( wp_posts.ID = wp_postmeta.post_id )
WHERE 1=1 AND (
( wp_postmeta.meta_key = 'accommodation_location_post_id' AND wp_postmeta.meta_value IN ('628853') )
) AND wp_posts.post_type = 'accommodation' AND ((wp_posts.post_status = 'publish'))
GROUP BY wp_posts.ID HAVING 1=1
ORDER BY RAND()
Veliki dio turske kuhinje jesu predjela – raznovrsna mala jela poslužena zajedno kako bi, u biti, stvorila glavni obrok. Ta mala jela ili slastice nazivaju se meze (ili mezze). Dok pojedinci preuzimaju hranu iz golemog pladnja raznih meze, jela se često dijele među stolom.
Prvo posluživanje meze ima tendenciju da bude hladno, prije nego što ga slijedi krug toplih obroka. Za najbolje meze, odaberite jedan od mnogih meyhanes – tradicionalnih restorana koji su specijalizirani za meze kuhinje.
Iskender kebap
Ovo popularno jelo sjeverozapadne Turske nazvano je po svom tvorcu Iskenderu Efendiju – plemiću iz 19. stoljeća koji je živio u Bursi za vrijeme vladavine Otomanskog carstva. Zanimljivo je da je stvarni naziv antene „Kebapçi İskender“.
Međutim, to ime zaštićeno je obitelji İskendera Efendija – što je dovelo do toga da se poslužuje pod poznatijim imenom İskender kebap. Služi se na pita kruhu, natovaren maslacem i umakom od rajčice, ovo jelo od döner mesa često je popraćeno jogurtom.
Manti
Još jedna klasična sorta turske kuhinje je mantı – ukusna knedla od tijesta i punjenja, slično raviolima. Općenito, mješavina se sastoji od luka, mljevenog janjećeg mesa ili govedine, začinjena solju i paprom. Međutim, također je moguće zamijeniti janjetinu ili govedinu za piletinu ili lososom. Vegetarijanci mogu čak zatražiti špinat kao opciju.
Obično se poslužuje s jogurtom i uguši u umaku od rajčice, koji se kuha na maslacu. Jelo je popularno ne samo u Turskoj, već iu Rusiji i drugim bivšim sovjetskim zemljama.
Menemen
Nazvan po okrugu turske provincije İzmir, ovaj omlet uključuje jaje i rajčicu. Kako su se rajčice prvi put uzgajale u Izmiru dvadesetih godina prošlog stoljeća, smatralo se da su uzgajivači rajčica inspirirani stvaranjem ukusnih jela s viškom proizvoda.
Za popunjavanje jela – poput bilja – koristi se niz drugih sastojaka, s nekim varijantama koje sadrže gljive, kobasice i sir.
Kuyu kababi
Ovo specijalitetsko jelo potječe iz pokrajine Kastamonu na sjeveru zemlje, u području poznatom kao Crnomorska regija. Ime zdjele, prevedeno otprilike kao “pit kebab”, dolazi od toga kako se kuha.
Meso se satima visi preko ugljen-peći ili peći na ugljenu kako bi se muška janjetina bez organila kuhala polako. U Turskoj i drugim područjima u regiji Srednje Azije, ova vrsta peći se naziva „Tandır“.
Kunefe
Ova slastičarnica je tradicionalna receptura koja se nalazi u mnogim arapskim kuhinjama – često pod imenom “kanafeh”. Unatoč ukusnom sirovom elementu, künefe je desert. Sir je u sendviču između dvaju listova žilavog tijesta poznatog kao tel kadayıf.
U turskoj kuhinji, pecivo se poslužuje u sirupu sa strane zgrušane kreme, a orahe ili pistacije posipaju na vrh.
Raki
Gdje god postoji meze, tu je i rakı. Poznat kao tursko nacionalno alkoholno piće po izboru, rakı je napitak s okusom anisa koji ide ruku pod ruku s mezeom.
Čak i ako niste ljubitelj okusa sladića, ovaj jaki liker je (previše) lako konzumirati i mora se pokušati posjetiti.
Ayran
Možda najcjenjenije bezalkoholno piće u Turskoj, ayran je ljetna morska hrana. Bez šećera, ovaj osvježavajući napitak je mješavina vode, hladnog jogurta i soli. Možete ga pronaći čak i u restoranima McDonalds i Burger King u zemlji, a najviše se konzumira uz mesna jela.
Smatra se da se povijest pića proteže tisućama godina u vrijeme Göktürka.
Salep
Dok je ayran za ljeto, salep je savršen za piće u zimskim mjesecima. Izvorno napravljen od gomolja orhideja, salep je također stvoren umjetnom aromom. Ljudi su posezali za tim jer vrsta orhideje koja se koristi u napitku izumire u nekim područjima.
To bi vam trebalo reći sve što trebate znati o popularnosti salepa! Sastoji se od vrućeg mlijeka i šećera, obogaćenog brašnom, a ova posuda za kuhanje na žaru također je posuta cimetom.
Baklava
Definitivno jedan od najpopularnijih slatkiša iz turske kuhinje je baklava. Kod nas se tradicionalno pravi sa orasima, ali je u Turskoj zaista raznovrsna pa se ovi "zalogajčići" mogu naći i sa ukusom pistaća i čokolade.
Kažemo za tursku baklava da su "zalogajčići" jer je baklava u Turskoj zaista u vidu malih zalogaja, za razliku od one koju mi ovde spremamo, a koja je trouglasta, meka i sočna.
Turska baklava je takođe sočna, ali tvrđa, puna fila pa se lako može jesti prstima što joj daje još slađi ukus. Baklava ne spade u vrstu brzih poslastica jer je za njeno vrijeme potrebno poprilično vremena, oko 2 sata vrijednog rada.
Oblik kojim danas znamo baklavu razvio se u kuhinjama palače Topkapi tokom vladavine Otomanskog carstva. Tanke slojeve phyllo (yufka) tijesta posipajte orašastim plodovima (orasi, pistacije ili lješnjaci) prije nego što ih pokrijemo maslacem, ispečemo, a zatim osladimo sirupom ili medom. Kada se pravilno peče, to je jedno od najljepših jela koje ćete ikada probati.
Lahmacun
Lahmacun je vrsta turske pice. Jako su tanke i prodaju se na komad i podsećaju na tortilje. Obično su nadevene mlevenom jagnjetinom ili govedinom, mada ako više volite možete koristiti i piletinu.
Tanki, ali sočni lahmacun omiljena je brza hrana u Turskoj. Prodaje se na svakom koraku, ali pravi se i kod kuće. Uobičajeno je istisnuti limunov sok na pizzu, kao i zarolati ga s paradaizom, lukom i puno peršuna. Neki dodaju i vrhnje ili salatu.
Pide su jelo koje se sprema u svakoj kući u Turskoj, a u zavisnosti od regije u kojoj ste, menja se i punjenje.
To je klasično punjeno testo: sir, krompir, meso, trapist,…
Lokma
Lokmasu kuglice od testa, pržene u ulju, unutra mekane, a spolja hrskave. Podsećaju na naše krofne, samo su manje. Prelivaju se sirupom i rendanom koricom limuna.
Halva
Halva obiluju bojama, često su jako lijepo išarane i upakovane, pa su popularne kao suvernir među strancima. Halva takođe može da se zasniva na raznim drugim sastojcima, uključujući i sjeme suncokreta, lješnika, pasulj, sočivo i povrće kao što su mrkva, bundeva i tikva.
Halva se može držati na sobnoj temperaturi sa malim rizikom od kvarenja.
Puding pasta
Pudingli tjestenina, uprkos svom imenu, nije ni puding ni tjestenina; umesto toga, ona je torta od turskih krema za keks sa pudingom - kao punjenje. Ispada kao ledena torta. Iako su mnoge od poslastica u Turskoj guste i sirupaste, ova je veoma lagana.
Kajmakli
Za ovaj jedinstveni slatkiš, suhe kajsije se kuhaju u sirupu od šećera dok ne omekšaju, a zatim punjene se pune kravljim mlijekom ili kajmakom ( može i maskarpone sir ) i uvalja se u pistaćime.
Kajsije se mogu potopiti u crno vino, umesto vode da se poboljša boja, i oni mogu biti začinjene orasima ili lješnicima umjesto pistaća.
Sladoled (Dondurma)
Ako poželite sladoled u Turskoj, nemojte tražiti "ice cream", već "dondurmu". Dondurma je originalni turski sladoled, koji ima dva posebna sastojka koji ga čine drugačijim od klasičnog sladoleda, prije svega po konzistenciji, ali i po ukusu.
Jedan je maloprije pomenuti salep prah, koji dondurmi daje gustinu.
Simit
Ova tipična turska hrana za doručak prodaje se na gotovo svakom uglu ulice. Slično kao i bagel, ali prekriveno sjemenkama sezama, to je posebno dobro s bijelim sirom.
Kofte
Raznolike kofte svih veličina poseban su kuharski svijet. Riječ je o ekvivalentu mesnim okruglicama, kod nas poznate kao ćufte.
U najjednostavnijem obliku, mljeveno meso (obično govedina ili janjetina) miješa se s raznim začinima i lukom i ručno oblikuje te zatim priprema na grillu, prži, kuha ili peče. Vjeruje se da samo u Turskoj postoji gotovo 300 vrsta kofti, a neke od zanimljivijih uključuju tzv.
Hamsi kofte karakteristične za obalu Crnog mora i pripremljene od smjese nasjeckanih inćuna, začina, hljeba i luka koja se oblikuje u plosnate, ovalne okruglice i valja u kukuruzno brašno te prži na vrućem ulju.
Aşure
Desert s zanimljivom pričom, poznat kao puding s Noine arke, jelo se priprema od raznovrsnih i zdravih sastojaka, kao što su: žitarice, orašasti plodovi i suho ili svježe voće. Slastica se zašećeri sokovima voća te kuha zajedno u jednom loncu.
Ako niste čuli za legendu o ovom desertu, Noa ga je pripremio na arci kombiniranjem svih sastojaka koji su mu ostali. Ovaj se desert priprema i danas upravo na taj način, recept ne postoji već samo smjernice za kuhanje, a sastojci, oni zavise o tome šta imate u kuhinji. Jelo je osvježavajuće i veoma zanimljivo.
Kumpir
Krompir pečen u kori i punjen ukusnim prilozima postao je pravi hit na istanbulskim ulicama.
Ako propustite probati ovaj street food specijalitet, žalit ćete cijeli život. U četvrti Ortaköy možete pronaći najukusniji i ekstremno veliki pečeni krompir koji se tako topao reže na pola te se maže maslacem i dodaje se sir.
Potom se dodaju i prilozi po želji, kojih je zaista bezbroj, od komadića hot doga, kukuruza, graška, salata, kiselih krastavaca do zelenog lisnatog povrća, gljiva, kupusa, crnih maslina ili bulgura, te se sve skupa na kraju zalijeva umakom po želji.
Ovo je možda i najzdraviji fast food, koji se obično prodaje na ulici.
Gozleme
Svako ko je bar jednom bio u Turskoj probao je ovaj specijalitet koji možete sresti na svakom koraku. To je nešto izmedju palačinki i pizze. Mogu se filovati spanaćem i sirom ali i mljevenim mesom.
Detaljnu mapu svih turističkih atrakcija u Istanbulu možete pogeladti ovdje